Što je poremećaj držanja?

Poremećaj držanja odnosi se na stanje u kojem poravnanje tijela nije idealno, što rezultira naprezanjem mišića, zglobova i ligamenata. Može uzrokovati nelagodu, bol i potencijalno dugotrajne probleme s mišićno-koštanim sustavom. Uobičajeni primjeri poremećaja držanja tijela uključuju:

1. Kifoza:Pretjerana zakrivljenost kralježnice u gornjem dijelu leđa, što dovodi do grbavog izgleda.

2. Lordoza:povećana zakrivljenost donjeg dijela leđa prema unutra, često uzrokuje izbočenje stražnjice.

3. Skolioza:bočna zakrivljenost kralježnice koja se može pojaviti u bilo kojoj regiji.

4. Zaobljena ramena:Zaobljena ramena prema naprijed, često povezana s dugotrajnim radom za stolom.

5. Stav glave prema naprijed:Pretjerano pozicioniranje glave prema naprijed u odnosu na ramena.

6. Ravna leđa:smanjena zakrivljenost donjeg dijela leđa, što rezultira ravnijim izgledom.

7. Nagib zdjelice:Nagib zdjelice prema naprijed ili prema natrag, koji utječe na poravnanje kralježnice i donjih ekstremiteta.

8. Razlika u duljini nogu:Razlika u duljini nogu, što dovodi do neravnomjernog hoda i izmijenjenog držanja.

Poremećaji držanja mogu nastati zbog različitih čimbenika, kao što su loše navike držanja, slabi mišići jezgre, ponavljajući pokreti, profesionalni zahtjevi, ozljede ili temeljna medicinska stanja. Mogu utjecati na pojedince svih dobnih skupina i mogu se manifestirati simptomima u rasponu od blage nelagode do kronične boli i funkcionalnih ograničenja.

Dijagnoza obično uključuje fizički pregled, promatranje držanja pojedinca, a ponekad i slikovne studije za procjenu opsega poremećaja. Liječenje može uključivati ​​vježbe za korekciju držanja, fizikalnu terapiju, ergonomske izmjene, kontrolu boli, au teškim slučajevima i kiruršku intervenciju.

Održavanje pravilnog držanja ključno je za opću dobrobit. Vježbanje dobrih navika držanja tijela, jačanje mišića jezgre i stabilizatora te rješavanje svih temeljnih zdravstvenih stanja koja pridonose poremećajima držanja mogu pomoći u sprječavanju ili upravljanju ovim stanjima. Redovita tjelovježba i kretanje, zajedno s ergonomskim razmatranjima u svakodnevnim aktivnostima, važne su strategije za promicanje dobrog držanja i smanjenje rizika od problema povezanih s držanjem.