Zašto mnogi odrasli hrču, ali većina djece ne?

Anatomske razlike :Djeca imaju uže gornje dišne ​​putove od odraslih, što može stvoriti zviždući zvuk tijekom spavanja, ali je manje vjerojatno da će uzrokovati značajne smetnje poput hrkanja.

Adenoidi i krajnici: Adenoidi i tonzile su limfna tkiva smještena u stražnjem dijelu grla. Kod djece su relativno velike i mogu ometati protok zraka, uzrokujući hrkanje. Kako djeca rastu, njihovi adenoidi i krajnici obično se smanjuju, smanjujući vjerojatnost hrkanja.

Obrasci spavanja :Djeca imaju tendenciju spavati dublje od odraslih i provode više vremena u REM fazi spavanja, što je povezano s povećanom relaksacijom mišića i većom vjerojatnošću hrkanja. Kako starimo, naši obrasci spavanja se mijenjaju i provodimo manje vremena u REM fazi spavanja, što može pridonijeti smanjenju hrkanja.

Alergije i začepljenost :Djeca su sklonija alergijama i prehladama, što može uzrokovati začepljenost nosa i pogoršati hrkanje.

Pretilost :Pretilost je značajan faktor rizika za hrkanje i apneju za vrijeme spavanja i kod odraslih i kod djece. Djeca koja imaju prekomjernu težinu ili pretila imaju veću vjerojatnost da će imati meko tkivo oko vrata i grla koje može ometati protok zraka i uzrokovati hrkanje.

Međutim, vrijedi napomenuti da hrkanje kod djece nije neuobičajeno i obično nije razlog za zabrinutost osim ako nije popraćeno drugim simptomima poput dnevne pospanosti, čestih zastoja u disanju (apneja) ili problema u ponašanju. Ako ste zabrinuti zbog djetetovog hrkanja, uvijek je dobra ideja konzultirati se sa zdravstvenim radnikom za procjenu i savjet.