Koja je glavna kritika modela uvjerenja o zdravlju u razumijevanju rizičnog ponašanja na individualnoj i interpersonalnoj razini?
HBM pretpostavlja da je zdravstveno ponašanje pojedinca određeno njihovim uvjerenjima o vjerojatnosti zaraze bolešću ili stanjem (percipirana osjetljivost), ozbiljnošću bolesti ili stanja (percipirana ozbiljnost), dobrobitima poduzimanja preventivnih ili kurativnih radnji (percipirane koristi ), prepreke za poduzimanje takve akcije (percipirane prepreke) i znakovi za djelovanje (podsjetnici ili poticaji koji motiviraju pojedinca da poduzme djelovanje).
Iako je HBM naširoko korišten i ima određenu empirijsku potporu, kritiziran je iz nekoliko razloga:
- Pretjerano pojednostavljivanje zdravstvenog ponašanja :HBM pretpostavlja da je zdravstveno ponašanje prvenstveno određeno racionalnim odlučivanjem na temelju uvjerenja i stavova. Međutim, na zdravstveno ponašanje često utječe širok raspon čimbenika, uključujući društvene, kulturne, okolišne i psihološke čimbenike, koje HBM ne uzima u obzir u potpunosti.
- Ograničen fokus na međuljudske čimbenike :HBM se primarno fokusira na čimbenike na individualnoj razini i ne bavi se adekvatno ulogom međuljudskih odnosa, društvenih normi i socijalne podrške u oblikovanju zdravstvenog ponašanja. Na primjer, utjecaj obitelji, prijatelja i članova zajednice na zdravstveno ponašanje pojedinca nije eksplicitno uključen u HBM.
- Nedostatak pozornosti na procese promjene ponašanja :HBM ne daje detaljno objašnjenje kako pojedinci mijenjaju svoje zdravstveno ponašanje. Ne bavi se fazama promjene ponašanja, ulogom samoučinkovitosti ili procesom prevladavanja prepreka za promjenu ponašanja.
- Poteškoće u mjerenju konstrukata :Neki od konstrukata u HBM-u, kao što su percipirana osjetljivost i percipirana ozbiljnost, mogu biti izazovni za točno i pouzdano mjerenje. To može ograničiti praktičnu primjenu modela i otežati procjenu učinkovitosti intervencija na temelju HBM-a.
- Ograničena primjenjivost na određene populacije :HBM je prvenstveno razvijen i testiran u zapadnim kontekstima i možda neće biti jednako primjenjiv na različite kulturne i socioekonomske skupine. Različita kulturna uvjerenja i vrijednosti mogu utjecati na percipiranu osjetljivost, težinu, dobrobiti i prepreke zdravstvenom ponašanju, što možda neće biti adekvatno obuhvaćeno HBM-om.
Unatoč ovim kritikama, HBM ostaje koristan okvir za razumijevanje nekih aspekata zdravstvenog ponašanja i može biti polazište za razvoj sveobuhvatnijih modela i intervencija. Međutim, istraživači i praktičari moraju razmotriti njegova ograničenja i uključiti dodatne čimbenike kako bi stekli sveobuhvatnije razumijevanje rizičnog ponašanja na individualnoj i međuljudskoj razini.
