Koja je patofiziologija poremećaja višestruke osobnosti?

Poremećaj višestruke osobnosti, koji se sada naziva disocijativnim poremećajem identiteta (DID), složeno je mentalno stanje koje karakterizira prisutnost dvaju ili više različitih stanja osobnosti ili identiteta unutar pojedinca. Točna patofiziologija DID-a nije u potpunosti shvaćena, ali se vjeruje da nekoliko teorija i čimbenika doprinose njegovom razvoju:

1. Trauma: DID je snažno povezan s poviješću teške traume u djetinjstvu, kao što je fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje, zanemarivanje ili drugi oblici kroničnog stresa. Smatra se da ova traumatska iskustva nadjačavaju djetetove mehanizme suočavanja, što dovodi do fragmentacije sebe kao obrambenog mehanizma.

2. Disocijacija: Disocijacija je psihološki proces koji uključuje privremeno odvajanje od okoline, misli, sjećanja ili osjećaja sebe. U DID-u, disocijacija postaje ozbiljan i uporan mehanizam suočavanja koji koristi pojedinac kako bi izbjegao veliku traumu.

3. Promijenjena stanja svijesti: Ljudi s DID-om doživljavaju promjene u svijesti, što dovodi do različitih stanja osobnosti koja mogu imati različite misli, osjećaje, sjećanja i ponašanja. Ta se stanja osobnosti mogu percipirati kao zasebni identiteti sa svojim jedinstvenim karakteristikama.

4. Neurobiološke promjene: Studije pokazuju da je DID povezan s promjenama u strukturi i funkciji mozga. Uočene su abnormalnosti u područjima odgovornim za integraciju sjećanja, emocija i samosvijesti, uključujući hipokampus, amigdalu i prefrontalni korteks.

5. Genetska predispozicija: Neka istraživanja ukazuju na genetsku komponentu DID-a, što sugerira da bi određene osobe mogle biti ranjivije na razvoj poremećaja ako su izložene traumatičnim iskustvima.

6. Smetnje vezanosti: Rani odnosi privrženosti s njegovateljima mogu značajno utjecati na sposobnost pojedinca da razvije kohezivni osjećaj sebe. Poremećeni obrasci privrženosti zbog traume ili zanemarivanja mogu pridonijeti razvoju DID-a.

7. Poremećaj regulacije pamćenja: Osobe s DID-om često imaju poteškoća s pamćenjem, kao što su praznine ili nedosljednosti u njihovim sjećanjima. Neka sjećanja mogu biti potisnuta ili fragmentirana zbog disocijacije povezane s traumom.

Važno je napomenuti da je DID rijedak i složen poremećaj, a specifični mehanizmi na kojima se temelji njegov razvoj još nisu u potpunosti shvaćeni. Potrebno je više istraživanja kako bi se steklo sveobuhvatno razumijevanje patofiziologije disocijativnog poremećaja identiteta.