Kada razina glukoze u krvi padne jetra?
1. Osjetljivost glukoze: Specijalizirane stanice u jetri, zvane hepatociti, mogu osjetiti promjene u razinama glukoze u krvi. Kada glukoza u krvi padne ispod određenog praga, to pokreće kaskadu hormonalnih i metaboličkih odgovora.
2. Hormonalni signali: Smanjenje glukoze u krvi potiče otpuštanje nekoliko hormona, uključujući glukagon, epinefrin (adrenalin) i kortizol. Ovi hormoni signaliziraju jetri da započne glukoneogenezu.
3. Razgradnja glikogena: Jetra pohranjuje glukozu u obliku glikogena kroz proces koji se naziva glikogeneza. Kada razina glukoze u krvi padne, jetra razgrađuje glikogen u glukoza-1-fosfat (G1P) kroz proces koji se naziva glikogenoliza.
4. Glukoneogeneza: U glukoneogenezi, jetra sintetizira nove molekule glukoze iz izvora koji nisu ugljikohidrati kao što su aminokiseline, laktat i glicerol. Glukoneogeneza uključuje nekoliko enzimskih reakcija koje pretvaraju ove prekursore u G1P, koji se zatim može pretvoriti u glukozu.
5. Otpuštanje glukoze: Nakon što se glukoza proizvede u jetri putem glukoneogeneze ili glikogenolize, otpušta se u krvotok. To pomaže podići razinu glukoze u krvi i vratiti homeostazu glukoze.
Sposobnost jetre da otpusti glukozu putem glikogenolize i glukoneogeneze ključna je u sprječavanju hipoglikemije (niske razine šećera u krvi). Ovi procesi osiguravaju kontinuiranu opskrbu glukozom tjelesnih stanica, osobito onih koje se uvelike oslanjaju na glukozu za energiju, poput mozga i crvenih krvnih stanica.