Što znači imati osjećaj bespomoćnosti?

Osjećaj bespomoćnosti odnosi se na psihološko stanje u kojem pojedinac opaža nedostatak kontrole nad svojim okolnostima ili sposobnost da pozitivno utječe na svoju situaciju. Uključuje osjećaj nemoći, nesposobnosti i nesposobnosti za poduzimanje učinkovitih radnji kako bi se postigli željeni rezultati. Ovaj osjećaj može biti prolazan, situacijski ili kroničan, ovisno o pojedincu i kontekstu.

Iskustvo bespomoćnosti može biti uznemirujuće emocionalno iskustvo koje vodi do tjeskobe, frustracije, beznađa i gubitka samoučinkovitosti. Može značajno utjecati na psihološku dobrobit osobe, motivaciju i sposobnost da se učinkovito nosi s izazovima.

Različiti čimbenici mogu pridonijeti osjećaju bespomoćnosti, kao što su traumatični događaji, dugotrajne stresne situacije, nedostatak sredstava ili podrške, percipirana diskriminacija ili nepravda ili osjećaj preplavljenosti problemima. U ekstremnim slučajevima, bespomoćnost može biti simptom kliničke depresije ili drugih stanja mentalnog zdravlja.

Prevladavanje osjećaja bespomoćnosti uključuje rješavanje temeljnih uzroka i poticanje osjećaja samoosnaživanja. To može uključivati ​​izgradnju vještina suočavanja, traženje podrške, uključivanje u prakse samozbrinjavanja i poduzimanje proaktivnih koraka za rješavanje problema ili izazova zbog kojih se netko osjeća bespomoćno. Ponovno stjecanje osjećaja kontrole i učinkovitosti ključno je za smanjenje osjećaja bespomoćnosti i promicanje psihološke dobrobiti.