Kako dijabetes uzrokuje pretilost?
Pretilost i dijabetes tipa 2 usko su međusobno povezani, a pretilost je glavni čimbenik rizika za razvoj bolesti. Prevalencija dijabetesa tipa 2 dramatično je porasla usporedno s globalnom epidemijom pretilosti, naglašavajući značajan utjecaj prekomjerne tjelesne težine na regulaciju glukoze.
Mehanizmi koji povezuju pretilost s dijabetesom tipa 2
1. Inzulinska rezistencija: Masno tkivo, posebice prekomjerne količine visceralne masti (masti koja se nakuplja oko organa u trbušnoj šupljini), može dovesti do inzulinske rezistencije. Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača koji pomaže glukozi da uđe u stanice radi iskorištavanja energije. Kada stanice postanu otporne na učinke inzulina, razine glukoze se mogu akumulirati u krvotoku.
2. Upala: Pretilost je povezana s kroničnom upalom niskog stupnja. Višak masnog tkiva oslobađa proupalne kemikalije koje mogu oslabiti funkciju stanica koje proizvode inzulin (beta stanice) u gušterači. Ova upala pridonosi inzulinskoj rezistenciji i razvoju dijabetesa tipa 2.
3. Promijenjena proizvodnja adipokina: Adipociti (masne stanice) proizvode različite hormone poznate kao adipokini, koji imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma i homeostaze glukoze. Kod pretilosti dolazi do poremećaja ravnoteže adipokina, što rezultira smanjenjem razine korisnih i povećanjem razine štetnih adipokina. Ove promjene dodatno oštećuju metabolizam glukoze i potiču razvoj dijabetesa.
4. Promjene u crijevnoj mikrobioti: Pretilost utječe na sastav crijevne mikrobiote, narušavajući osjetljivi ekosustav i raznolikost crijevnih mikrobnih vrsta. Određeni crijevni mikrobi mogu utjecati na osjetljivost na inzulin i upalu, pridonoseći riziku od dijabetesa tipa 2.
5. Stres gušterače i disfunkcija beta stanica: Pretjerano nakupljanje masti u tijelu također može opteretiti gušteraču, što dovodi do smanjenog lučenja inzulina iz beta stanica. S vremenom to može doprinijeti disfunkciji beta stanica i smanjiti sposobnost tijela da održi normalnu razinu glukoze u krvi.
Promjene načina života radi prevencije
1. Zdrava prehrana: Usvajanje uravnotežene prehrane bogate voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i nemasnim proteinima uz ograničavanje prerađene hrane, slatkih pića i nezdravih masnoća može pomoći u upravljanju tjelesnom težinom i smanjiti rizik od dijabetesa.
2. Redovita tjelesna aktivnost: Redovito tjelesno vježbanje, poput brzog hodanja, vožnje bicikla, plivanja ili bilo kojeg željenog oblika aerobne aktivnosti umjerenog intenziteta tijekom najmanje 30 minuta većinu dana u tjednu, može povećati osjetljivost na inzulin i smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2.
3. Upravljanje tjelesnom težinom: Za osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilo, postupan i održiv gubitak tjelesne težine kroz izmjene prehrane i povećanu tjelesnu aktivnost može značajno smanjiti rizik od razvoja dijabetesa i poboljšati cjelokupno zdravlje.
4. Odgovarajuće spavanje: Davanje prioriteta odgovarajućem trajanju i kvaliteti sna može pomoći u regulaciji hormona uključenih u apetit, kontrolu težine i metabolizam glukoze, pridonoseći prevenciji dijabetesa.
5. Upravljanje stresom: Kronični stres može utjecati na prehrambene navike i metabolizam. Vježbanje tehnika za smanjenje stresa, poput joge, meditacije ili vježbi opuštanja, može pomoći u upravljanju stresom i neizravno utjecati na rizik od dijabetesa.
Upamtite, dok je pretilost značajan čimbenik rizika za dijabetes tipa 2, bitno je razumjeti da genetika, individualni životni izbori i druga zdravstvena stanja također igraju ulogu. Savjetovanje sa zdravstvenim djelatnikom može pružiti personalizirane smjernice o upravljanju težinom i smanjenju rizika od dijabetesa na temelju pojedinačnih okolnosti.
