Kako biste znali da vaše dijete ima simptome ADD-a?
- Nepažnja:
- Poteškoće s obraćanjem pozornosti na detalje ili nepažljivim pogreškama u školskom radu, na poslu ili tijekom drugih aktivnosti.
- Poteškoće u održavanju pažnje u zadacima ili igrama.
- Čini se kao da ne sluša kad mu se izravno govori.
- Poteškoće u praćenju uputa ili izvršavanju zadataka.
- Poteškoće u organiziranju zadataka i aktivnosti.
- Izbjegavanje, nesviđanje ili nevoljkost uključivanja u zadatke koji zahtijevaju stalni mentalni napor (kao što su školske ili domaće zadaće).
- Gubitak stvari potrebnih za zadatke ili aktivnosti (npr. igračke, školski pribor, olovke, knjige ili alati).
- Lako se omesti nepovezanim podražajima.
- Zaboravljivost u svakodnevnim aktivnostima.
- Hiperaktivnost:
- Vrpoljiti se ili vrpoljiti u sjedalu.
- Poteškoće da ostanu sjediti kada se to očekuje.
- Pretjerano trčanje, skakanje ili penjanje u neprikladnim situacijama.
- Poteškoće s uključenjem u tihe aktivnosti.
- Uvijek "u pokretu" ili se ponaša kao da ga "pokreće motor".
- Pretjerano pričanje.
- Impulzivnost:
- Ometanje razgovora ili aktivnosti drugih.
- Poteškoće u čekanju na red.
- Izgovaranje odgovora prije nego što su pitanja dovršena.
- Poteškoće s kontroliranjem trenutnih želja ili poriva (npr. izgovaranje odgovora, prekidanje, guranje u redu ili otimanje stvari od drugih).
- Problemi u društvenim interakcijama zbog neuspjeha u dosljednom "čitanju" društvenih znakova ili zbog neuspjeha u kontroli trenutnih želja ili poriva, što rezultira ponašanjem djeteta na načine koji bi mogli uvrijediti ili dovesti u neugodnu situaciju druge.
- Djelovanje bez razmatranja posljedica svojih postupaka.
Ako sumnjate da bi vaše dijete moglo imati ADD, važno je potražiti procjenu od strane kvalificiranog stručnjaka za mentalno zdravlje, poput dječjeg psihijatra ili psihologa. Oni mogu provesti temeljitu procjenu i dati dijagnozu i odgovarajuće preporuke za liječenje.
