Zašto djeca pušača najvjerojatnije puše?

Djeca pušača najvjerojatnije će pušiti zbog kombinacije genetskih, okolišnih i društvenih čimbenika. Evo nekoliko ključnih razloga:

1. Genetska predispozicija :Djeca pušača imaju veće šanse naslijediti određene gene koji ih čine podložnijima ovisnosti o nikotinu. Ovi geni mogu utjecati na način na koji pojedinci obrađuju i reagiraju na nikotin, čineći ih vjerojatnijim da postanu ovisni.

2. Modeliranje i vršnjački utjecaj :Djeca promatraju i uče od odraslih u svojim životima. Ako roditelji ili drugi bliski rođaci puše, vjerojatnije je da će djeca pušenje smatrati prihvatljivim ponašanjem i vjerojatnije će eksperimentirati s njim. Pritisak vršnjaka od strane prijatelja koji puše također može pridonijeti odluci da počnete pušiti.

3. Pozitivno pojačanje :Nikotin je tvar koja izaziva jaku ovisnost i može izazvati osjećaj ugode i opuštenosti. Djeca pušača mogu biti izložena neposrednom pozitivnom potkrepljenju povezanom s pušenjem, kao što je oslobađanje od stresa ili društveno prihvaćanje, zbog čega je vjerojatnije da će se i sami uključiti u takvo ponašanje.

4. Smanjena percepcija rizika :Djeca pušača mogu imati slabiju percepciju rizika povezanih s pušenjem. Promatrajući roditelja ili blisku odraslu osobu kako puši bez vidljivih negativnih posljedica, oni mogu podcijeniti potencijalne zdravstvene rizike te navike.

5. Jednostavan pristup :Djeca pušača često imaju lakši pristup cigaretama zbog prisutnosti kod kuće ili preko starije braće i sestara ili prijatelja. Ova lakoća pristupa može smanjiti prepreke eksperimentiranju s pušenjem.

6. Mehanizam suočavanja :U nekim slučajevima, djeca pušača mogu se okrenuti pušenju kao načinu nošenja sa stresom ili negativnim emocijama. Mogu naučiti povezivati ​​pušenje s opuštanjem i smanjenjem stresa, povećavajući vjerojatnost nastavka korištenja.

7. Društveni i ekonomski čimbenici :Djeca iz nižih socioekonomskih sredina ili zajednica u nepovoljnom položaju mogu se suočiti s povećanom izloženošću pušenju zbog kombinacije čimbenika kao što su ograničeni pristup zdravstvenom obrazovanju, veće stope ovisnosti u njihovim zajednicama i izloženost marketingu i reklamama duhana.

8. Nedostatak roditeljskog nadzora :Djeca čiji su roditelji pušači mogu imati nižu razinu roditeljskog nadzora, što znači da je manje vjerojatno da će njihovi roditelji biti svjesni ili biti uključeni u živote svoje djece. Ovaj nedostatak nadzora i usmjeravanja može povećati rizik od maloljetničkog pušenja.

Rješavanje ovih čimbenika kroz domove bez dima, obrazovanje i pozitivne uzore može pomoći u smanjenju vjerojatnosti da djeca počnu pušiti.