Što se događa kada se urin pusti da odstoji na zraku?

Kada se ljudski urin ostavi stajati neko vrijeme izložen zraku, dolazi do nekoliko promjena zbog prisutnosti ureje i mokraćne kiseline.

Evo što se događa:

1. Razgradnja ureje :Urea, glavna komponenta urina, podvrgava se enzimskoj hidrolizi pomoću urea prisutnih u bakterijama koje se obično nalaze u okolišu. Kada uree reagiraju s vodom, one kataliziraju razgradnju uree u amonijak (NH3) i ugljikov dioksid (CO2).

2. Alkalinizacija :Kako se amonijak oslobađa, on podiže pH urina, čineći ga lužnatijim. Ovaj porast pH može se primijetiti po promjeni boje urina, koja prelazi u tamniju žutu ili čak smećkastu nijansu.

3. Truli miris :Proizvodnja amonijaka rezultira oštrim i neugodnim mirisom. Amonijak ima izrazito oštar miris koji se može osjetiti povećanjem koncentracije.

4. Stvaranje amonijevih soli :Proizvedeni amonijak može se kombinirati s drugim spojevima u urinu, kao što su fosfati i karbonati, u obliku amonijevih soli. Ove soli doprinose zamućenju ili zamućenju urina.

5. Mikrobni rast :Alkalna sredina i prisutnost organskih spojeva služe kao povoljan uvjet za rast mikroba. Razne vrste bakterija i gljivica mogu se razmnožavati u urinu, što dovodi do razgradnje i konačnog truljenja njegovih sastojaka.

6. Promjene boja :Kako se urin razgrađuje, može doživjeti daljnje kemijske promjene, što rezultira stvaranjem raznih pigmenata i obojenih spojeva. Ovi spojevi mogu urinu dati žućkasto-smeđu, crvenkastu ili čak ljubičastu boju.

Vrijedno je napomenuti da točne promjene i brzina kojom se pojavljuju ovise o nekoliko čimbenika, uključujući temperaturu, vlažnost, početnu koncentraciju uree i mokraćne kiseline te specifične mikrobne vrste prisutne u okolišu.