Uzrokuje li vam povratak u normalu stres?
Dok svijet postupno izlazi iz ograničenja nametnutih pandemijom COVID-19, mnogi pojedinci doživljavaju osjećaj nelagode i stresa dok se prilagođavaju ovoj tranziciji. Ovaj fenomen, poznat kao "postpandemijski stresni poremećaj" ili "anksioznost ponovnog ulaska", karakterizira niz emocionalnih i psiholoških izazova povezanih s povratkom u normalu. Evo nekoliko razloga zašto vam povratak u normalu može uzrokovati stres:
1. Neizvjesnost i dvosmislenost:Izlazak iz pandemije donosi neizvjesnost i dvosmislenost u pogledu toga što će "nova normala" podrazumijevati. Ova neizvjesnost može izazvati tjeskobu dok se pojedinci bore s pitanjima o svojoj sigurnosti, rutinama i budućnosti općenito.
2. Socijalna ponovna prilagodba:Nakon mjeseci socijalnog distanciranja i ograničenih interakcija, ponovno uključivanje u društvene situacije može izazvati tjeskobu. Strah od zaraze virusom, društvena nespretnost i potreba za prilagodbom novim društvenim normama mogu pridonijeti stresu.
3. Gubitak rutine:Tijekom pandemije mnogi su ljudi uspostavili nove rutine i navike koje su davale osjećaj strukture i ugode. Povratak na rutine prije pandemije, kao što je putovanje na posao, rad u uredu ili posjećivanje prepunih događaja, može poremetiti te rutine i stvoriti osjećaj nelagode.
4. Strah od nazadovanja:Kako se ograničenja ukidaju i čini se da virus postaje manje raširen, pojedinci se mogu bojati ponovnog izbijanja pandemije. Taj strah od povratka u stanje karantene ili ponovnog vala infekcija može povećati razinu stresa.
5. Pritisak da se "nadoknadi":pandemija je možda uzrokovala da se pojedinci osjećaju kao da zaostaju u raznim aspektima svojih života, kao što su obrazovanje, karijera ili osobni razvoj. Pritisak da brzo nadoknadite izgubljeno vrijeme može dovesti do stresa i izgaranja.
6. Emocionalni umor:Dugotrajni stres i tjeskoba tijekom pandemije doveli su do toga da se mnogi ljudi osjećaju emocionalno iscrpljeni. Povratak u normalu može zahtijevati dodatne emocionalne resurse, što može biti izazov za one koji se već osjećaju iscrpljeno.
7. Nedostatak kontrole:Pandemija je učinila pojedince akutno svjesnima ograničenja njihove kontrole nad događajima. Ova spoznaja može postojati čak i kada ograničenja popuste, što dovodi do osjećaja ranjivosti i stresa.
8. Promjena prioriteta:Pandemija je možda promijenila prioritete i vrijednosti ljudi, što je dovelo do preispitivanja njihovih životnih izbora. Upravljanje ovim promjenama i donošenje odluka o budućnosti nakon pandemije može biti stresno.
Važno je priznati i riješiti te stresore te potražiti podršku ako je potrebna. Briga o sebi, održavanje društvenih veza, bavljenje aktivnostima koje donose radost i opuštanje te traženje stručne pomoći ako je potrebno važni su koraci u upravljanju postpandemijskim stresom.
