Koja je razlika između medicinske dijagnoze i mentalnog poremećaja?

Medicinska dijagnoza i dijagnoza mentalnog poremećaja razlikuju se na nekoliko ključnih načina:

1. Fokus: Medicinska dijagnoza obično se usredotočuje na prepoznavanje fizičke bolesti ili ozljede. Uključuje procjenu fizičkih simptoma pacijenta, provođenje testova i pregleda te utvrđivanje temeljnog uzroka zdravstvenog stanja.

Dijagnoza mentalnog poremećaja, s druge strane, usredotočuje se na procjenu psiholoških simptoma i ponašanja koja značajno odstupaju od onoga što se smatra normalnim ili očekivanim. Mentalne poremećaje karakteriziraju poremećaji u mislima, emocijama, ponašanju i/ili socijalnom funkcioniranju.

2. Klasifikacijski sustavi: Medicinske dijagnoze često se temelje na standardiziranim sustavima klasifikacije kao što su Međunarodna klasifikacija bolesti (ICD) i Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM). Ovi sustavi daju specifične kriterije i smjernice za dijagnosticiranje medicinskih stanja na temelju njihovih simptoma i ozbiljnosti.

U kontekstu mentalnog zdravlja, DSM naširoko koriste stručnjaci za mentalno zdravlje za dijagnosticiranje mentalnih poremećaja. On kategorizira mentalne poremećaje u različite dijagnostičke kategorije na temelju njihovih specifičnih znakova, simptoma i dijagnostičkih kriterija.

3. Subjektivni naspram objektivnih simptoma: Medicinske dijagnoze često se oslanjaju na objektivne simptome koji se mogu izravno promatrati, mjeriti i testirati. Na primjer, medicinska dijagnoza dijabetesa može uključivati ​​mjerenje razine glukoze u krvi i procjenu drugih fizičkih pokazatelja.

Mentalni poremećaji, s druge strane, mogu uključivati ​​subjektivne simptome koje je teže objektivno mjeriti ili promatrati. Ovi simptomi mogu uključivati ​​osjećaje, misli, ponašanja i iskustva o kojima izvještava sama osoba.

4. Pristup liječenju: Pristup liječenju medicinske dijagnoze obično uključuje medicinske intervencije kao što su lijekovi, operacije, fizikalna terapija ili drugi medicinski postupci. Fokus je na rješavanju fizičkih simptoma i upravljanju temeljnim zdravstvenim stanjem.

U slučaju mentalnih poremećaja, liječenje može uključivati ​​psihoterapiju (terapija razgovorom), lijekove ili kombinaciju oba. Psihoterapija ima za cilj rješavanje psiholoških simptoma, obrazaca mišljenja, ponašanja i temeljnih uzroka mentalnog poremećaja.

5. Stigma i percepcija društva: Medicinske dijagnoze i dijagnoze mentalnog poremećaja mogu imati različite društvene percepcije i razine stigme povezane s njima. Neka medicinska stanja mogu nositi manju stigmu u usporedbi s određenim mentalnim poremećajima.

Međutim, važno je prepoznati da su i fizičke bolesti i mentalni poremećaji valjana zdravstvena stanja koja zahtijevaju odgovarajuću pažnju, brigu i suosjećanje bez stigmatizacije.