Što je konotativ jedinstvenog?
* Biti jedini takve vrste; bez premca.
* Neuobičajeno ili neobično; prepoznatljiv.
* Iznimno; izvanredno; nevjerojatno.
* Vrlo poseban ili važan; neprocjenjivo.
* Izvorno ili bez presedana; inovativan.
* Jedinstven; po mjeri.
* Rijetko; oskudno.
* Ekskluzivno; ograničeno izdanje.
* Jednina; bez premca.
* Nezamjenjiv.