Utječu li depresija i anksioznost kod djece na njihov IQ?
Asocijacija: Studije su otkrile povezanost između depresije i anksioznih poremećaja kod djece i adolescenata te nižih IQ rezultata. Ovi nalazi upućuju na to da bi osobe s poteškoćama u mentalnom zdravlju mogle imati slabije intelektualno funkcioniranje u usporedbi s vršnjacima bez ovih stanja.
Uzročnost: Uspostavljanje uzročne veze između depresije/anksioznosti i IQ-a je izazovno. Nije jasno uzrokuju li problemi mentalnog zdravlja izravno IQ deficite ili drugi čimbenici pridonose i mentalnom zdravlju i kognitivnim ishodima. Neka istraživanja sugeriraju da smjer odnosa može biti dvosmjeran, s niskim IQ-om koji potencijalno pridonosi razvoju problema s mentalnim zdravljem.
Mehanizmi: Temeljni mehanizmi koji objašnjavaju potencijalne veze između depresije/anksioznosti i IQ-a nisu u potpunosti shvaćeni. Čimbenici poput lošeg uspjeha u školi, društvenih poteškoća i bioloških utjecaja mogu igrati ulogu. Depresija i anksioznost mogu oslabiti pozornost, koncentraciju i motivaciju, što može utjecati na akademska postignuća i kognitivni razvoj.
Individualne razlike: Utjecaj depresije i anksioznosti na IQ može varirati među pojedincima. Neka djeca mogu pokazati otpornost i održati svoje intelektualno funkcioniranje unatoč izazovima mentalnog zdravlja, dok druga mogu imati značajne kognitivne poteškoće.
Ozbiljnost problema s mentalnim zdravljem: Ozbiljnost i postojanost simptoma mentalnog zdravlja može utjecati na opseg njihovog utjecaja na IQ. Kronična ili neliječena depresija i anksioznost imaju veći negativan učinak na kognitivno funkcioniranje u usporedbi s blažim ili privremenim stanjima.
Komorbiditet: Problemi mentalnog zdravlja koji se javljaju istovremeno i psihijatrijska stanja, kao što je poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD), mogu zakomplicirati odnos između mentalnog zdravlja i IQ-a. Komorbidna stanja mogu međusobno utjecati i kumulativno utjecati na kognitivno funkcioniranje.
Liječenje i podrška: Rano prepoznavanje i liječenje depresije i anksioznosti kod djece i adolescenata može ublažiti potencijalni utjecaj na IQ. Pristup uslugama mentalnog zdravlja, terapijskim intervencijama i poticajnim okruženjima mogu pomoći pojedincima da upravljaju svojim simptomima i ostvare svoj puni potencijal.
Vrijedno je napomenuti da kvocijent inteligencije nije konačna mjera inteligencije i pojedinci se mogu istaknuti u raznim domenama unatoč izazovima mentalnog zdravlja. Podupiranje emocionalnog blagostanja i ukupnog razvoja djece i adolescenata s depresijom i anksioznošću ostaje najvažnije, bez obzira na njihov IQ.
