Što bi se dogodilo da je duljina apsolutnog refraktornog razdoblja u stanicama srčanog mišića ista kao iu stanicama kostura?
Apsolutni refraktorni period je vrijeme tijekom kojeg stanica srčanog mišića ne može generirati akcijski potencijal, bez obzira na to koliko je jak podražaj. Stanice skeletnih mišića imaju puno kraći apsolutni refraktorni period od stanica srčanog mišića, što im omogućuje brže kontrahiranje.
Kad bi se duljina apsolutnog refraktornog razdoblja u stanicama srčanog mišića povećala na istu duljinu kao u stanicama skeletnih mišića, dogodilo bi se nekoliko stvari. Prvo, otkucaji srca značajno bi se smanjili, jer bi stanicama trebalo više vremena da se oporave između kontrakcija. Smanjeni otkucaji srca doveli bi do pada sposobnosti tijela da dostavi kisik i hranjive tvari tkivima i organima. To može uzrokovati umor, otežano disanje i, na kraju, otkazivanje organa.
Osim toga, dulje refraktorno razdoblje učinilo bi srce osjetljivijim na aritmije, koje su abnormalni srčani ritmovi. Aritmije mogu uzrokovati prebrzo, presporo ili nepravilno kucanje srca, što može biti opasno po život.
Jasno je da bi povećanje duljine apsolutnog refraktornog razdoblja u stanicama srčanog mišića imalo nekoliko ozbiljnih posljedica za tijelo. Zbog toga je srce evoluiralo tako da ima dulje refraktorno razdoblje od skeletnih mišića, što mu omogućuje relativno sporo i ravnomjerno kontrahiranje s niskim rizikom od aritmija.
