Što znači tonik?
1. (pridjev) Odnosi se na ili označava dominantnu visinu ili ključ glazbene kompozicije.
Primjer:"Svako poglavlje naglašeno završava toničkim akordom, koji pojačava osjećaj razlučivosti."
2. (imenica) Okrepljujuća tvar, poput lijeka, koja okrepljuje ili vraća snagu.
Primjer:"Liječnik je propisao tonik za pomoć pacijentu u oporavku od operacije."
3. (imenica) Osvježavajuće piće, obično gazirano i koje sadrži kofein.
Primjer:"Naručio sam tonik s kriškom limuna."
4. (pridjev) Odnosi se na tonus mišića, posebno stanje normalne napetosti ili kontrakcije.
Primjer:"Terapeut je radio na jačanju toničnih mišića na leđima pacijenta."
5. (imenica) Govorni zvuk koji se proizvodi redovitim vibriranjem glasnica, kao što je zvuk samoglasnika.
Primjer:"U lingvistici, tonički slog je onaj koji nosi glavni naglasak u riječi."
6. (pridjev) Odnosi se na ili označava početni naglasak ili naglasak u riječi ili izrazu.
Primjer:"U određenim jezicima tonički naglasak pada na prvi slog svake riječi."
Kontekst u kojem se koristi izraz "tonik" odredit će njegovo specifično značenje.
