Koji su modeli stresa i suočavanja?
Postoje različiti modeli stresa i suočavanja koji pružaju različite perspektive razumijevanja načina na koji se pojedinci nose sa stresnim situacijama. Neki od ključnih modela uključuju:
1. Model suočavanja sa stresom (Lazarus i Folkman, 1984.):
- Ovaj model naglašava kognitivni proces procjene kroz koji pojedinci prolaze kada se suočavaju sa stresorima. Uključuje dva koraka:
- _Primarna procjena_:Pojedinci procjenjuju je li situacija relevantna (pozitivna ili negativna) za njihovu dobrobit.
- _Sekundarna procjena_:Pojedinci procjenjuju svoje resurse i sposobnosti suočavanja sa stresorom.
2. Transakcijski model stresa i suočavanja (Lazarus, 1999):
- Ovaj model proširuje model stresa i suočavanja i naglašava stalnu interakciju između osobe i okoline. U određivanju utjecaja stresa na pojedince uzimaju se u obzir i osobni (npr. napori u suočavanju) i čimbenici okoline (npr. društvena podrška).
3. Suočavanje usmjereno na probleme i emocije (Folkman i Lazarus, 1988.):
- Ovaj model razlikuje dvije primarne strategije suočavanja:
- _Suočavanje usmjereno na problem_:Uključuje napore za izravno upravljanje ili promjenu stresne situacije (npr. traženje rješenja ili poduzimanje radnji).
- _Suočavanje usmjereno na emocije_:uključuje napore za reguliranje emocionalnih odgovora povezanih sa stresom (npr. tehnike opuštanja ili traženje emocionalne podrške).
4. Model resursa suočavanja (Hobfoll, 1989):
- Ovaj model naglašava ulogu resursa u suočavanju sa stresom. Resursi mogu uključivati unutarnje resurse (npr. samopoštovanje, samoučinkovitost) i vanjske resurse (npr. socijalnu podršku, financijska sredstva). Iscrpljenost resursa može spriječiti učinkovitost suočavanja, dok odgovarajući resursi povećavaju sposobnost pojedinca da se nosi sa stresom.
5. Teorija očuvanja resursa (COR; Hobfoll, 1989):
- COR predlaže da pojedinci nastoje dobiti, održati i zaštititi svoje resurse. Kada se nosite sa stresorima, resursi se mogu izgubiti ili iscrpiti. Kako bi se učinkovito nosili s problemom, pojedinci se mogu uključiti u različite strategije očuvanja ili izgradnje resursa kako bi obnovili svoje razine resursa.
Svaki od ovih modela pruža jedinstvenu perspektivu procesa stresa i suočavanja. Ističu različite aspekte načina na koji pojedinci percipiraju, doživljavaju i nose se sa stresnim situacijama, pomažući nam u razumijevanju ljudske otpornosti i prilagodbe. Odabir modela koji je najprikladniji za određeni kontekst ili istraživačko pitanje ovisi o specifičnoj prirodi studije i čimbenicima koje želi istražiti.
