Koji su alopatski tretmani najbolji za panične poremećaje?
1. Antidepresivi :
Antidepresivi kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI) često su lijekovi prve linije koji se koriste za liječenje paničnih poremećaja. Ovi lijekovi pomažu regulirati razine serotonina i norepinefrina u mozgu, koji su neurotransmiteri uključeni u regulaciju raspoloženja i tjeskobe. SSRI kao što su fluoksetin (Prozac), paroksetin (Paxil) i citalopram (Celexa) često se propisuju za panične poremećaje.
2. Benzodiazepini :
Benzodiazepini su brzodjelujući lijekovi koji pružaju brzo olakšanje od napadaja panike. Djeluju tako da pojačavaju učinke neurotransmitera zvanog gama-aminomaslačna kiselina (GABA), koji ima umirujuće i sedativno djelovanje. Uobičajeni benzodiazepini koji se koriste u liječenju paničnog poremećaja uključuju klonazepam (Klonopin), lorazepam (Ativan) i alprazolam (Xanax). Zbog mogućnosti stvaranja ovisnosti, benzodiazepini se obično propisuju kratkoročno za ublažavanje akutnih simptoma i postupno se smanjuju.
3. Triciklički antidepresivi :
Triciklički antidepresivi (TCA) poput imipramina (Tofranil) i desipramina (Norpramin) korišteni su za liječenje paničnih poremećaja, iako se rjeđe propisuju u usporedbi sa SSRI i SNRI. TCA utječu na ponovnu pohranu serotonina i norepinefrina u mozgu, čime se ublažavaju simptomi tjeskobe i depresije. Međutim, TCA mogu izazvati više nuspojava u usporedbi s novijim antidepresivima.
4. Buspiron :
Buspiron je anksiolitik koji se ponekad koristi za dugotrajno liječenje tjeskobe, uključujući panični poremećaj. Djeluje drugačije od benzodiazepina i SSRI-a tako što selektivno aktivira serotoninske receptore. Buspironu obično treba nekoliko tjedana da postigne svoje pune terapijske učinke i može biti manje učinkovit u teškim slučajevima paničnog poremećaja.
5. Stimulacija vagalnog živca (VNS) :
VNS je opcija kirurškog liječenja za osobe s teškim paničnim poremećajem otpornim na lijekove. Uključuje implantaciju uređaja ispod kože prsnog koša koji isporučuje električne impulse živcu vagusu, dugom živcu koji povezuje moždano deblo s abdomenom. VNS pomaže regulirati aktivnost autonomnog živčanog sustava, potencijalno smanjujući simptome panike.
Važno je napomenuti da je izbor liječenja paničnih poremećaja individualiziran i treba ga odrediti u dogovoru sa zdravstvenim radnikom. Oni mogu procijeniti ozbiljnost simptoma, medicinsku povijest i individualne preferencije kako bi preporučili najprikladniji pristup alopatskom liječenju.
