Zašto se pacijent s reumatoidnim artritisom stavlja na kemoterapiju?

Reumatoidni artritis (RA) je autoimuni poremećaj koji uzrokuje kroničnu upalu i oštećenje zglobova. Kemoterapija se obično ne koristi za liječenje RA, jer se prvenstveno koristi za liječenje raka.

RA se liječi različitim lijekovima i terapijama čiji je cilj smanjenje upale, sprječavanje oštećenja zglobova i ublažavanje boli. Neki uobičajeni tretmani za RA uključuju:

- Antireumatski lijekovi koji modificiraju bolest (DMARD): Ovi lijekovi su primarni tretman za RA i djeluju tako što usporavaju napredovanje bolesti i sprječavaju oštećenje zglobova. Primjeri DMARD-a uključuju metotreksat, leflunomid i sulfasalazin.

- Biološke terapije: Također poznati kao biološki lijekovi, to su lijekovi za injekcije koji ciljaju specifične komponente imunološkog sustava uključene u upalu RA. Neke biološke terapije koje se koriste za liječenje RA uključuju adalimumab (Humira), infliksimab (Remicade), etanercept (Enbrel) i rituksimab (Rituxan).

- Ciljani sintetički DMARD: Ovi noviji lijekovi, kao što su tofacitinib (Xeljanz) i baricitinib (Olumiant), djeluju tako da blokiraju specifične upalne puteve u tijelu.

- Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID): NSAID, kao što su ibuprofen i naproksen, obično se koriste za smanjenje boli, upale i ukočenosti uzrokovane RA.

- Kortikosteroidi: Ovi lijekovi, poput prednizona, mogu pomoći smanjiti upalu i ublažiti simptome RA. Međutim, obično se koriste u nižim dozama i kratkotrajno zbog mogućih nuspojava.

Reumatolozi, specijalisti za dijagnosticiranje i liječenje reumatskih bolesti, pažljivo procjenjuju stanje svakog pacijenta i sukladno tome prilagođavaju liječenje. Izbor lijeka ili kombinacije terapija ovisi o ozbiljnosti bolesti, individualnom odgovoru i balansiranju učinkovitosti s potencijalnim nuspojavama.