Kako se koriste injekcije?

Injekcije su uobičajena metoda davanja lijekova, cjepiva i drugih tvari u tijelo. Uključuju upotrebu igle i štrcaljke za bušenje kože i isporuku tvari izravno u krvotok, mišić ili druga tkiva. Injekcije se mogu davati na različite načine, uključujući:

1. Intravenska (IV) injekcija:Ovo uključuje ubrizgavanje tvari izravno u venu. IV injekcije osiguravaju najbrži i najizravniji način primjene, osiguravajući brzu i potpunu apsorpciju tvari u krvotok. Obično se koriste za davanje lijekova koji moraju brzo djelovati, kao što su antibiotici, lijekovi protiv bolova ili lijekovi za kemoterapiju.

2. Intramuskularna (IM) injekcija:IM injekcije se daju u mišić, obično u nadlakticu, bedro ili stražnjicu. Koriste se kada je potrebna brza, ali ne trenutna reakcija, ili kada je tvar iritantna i ne može se dati intravenozno. IM injekcije se obično koriste za davanje cjepiva, antibiotika i nekih drugih lijekova.

3. Subkutana (SC) injekcija:SC injekcije se daju neposredno ispod kože, obično u trbuh, bedro ili nadlakticu. Omogućuju sporije i dugotrajnije otpuštanje tvari u usporedbi s IV ili IM injekcijama. SC injekcije se često koriste za davanje inzulina, lijekova protiv alergija i određenih cjepiva.

4. Intradermalna (ID) injekcija:ID injekcije se daju u površinski sloj kože, obično na podlaktici. Koriste se za određene testove, kao što je testiranje na alergije ili testiranje na tuberkulozu (TB), gdje se ubrizgava mala količina tvari kako bi se procijenila reakcija tijela.

Odabir načina ubrizgavanja ovisi o čimbenicima kao što su lijek ili tvar koja se daje, željena brzina djelovanja te stanje i sklonosti pacijenta. Injekcije bi uvijek trebali provoditi obučeni zdravstveni radnici u sterilnom okruženju kako bi se osigurala sigurnost i smanjio rizik od komplikacija.