Koji su glavni simptomi anemije?

Glavni simptomi anemije uključuju:

1) Umor: Nedostatak energije, umor i opći osjećaj slabosti česti su kod anemije.

2) Slabost: Osobe s anemijom često se osjećaju slabo, kako fizički tako i psihički. Mogu imati poteškoća u obavljanju svakodnevnih zadataka ili bavljenju fizičkim aktivnostima.

3) Blijeda koža: Blijeda koža, osobito na licu i dlanovima, može biti znak anemije. To se događa zbog smanjenja broja crvenih krvnih stanica, koje prenose kisik kroz tijelo.

4) Kratkoća daha: Budući da anemija može smanjiti kapacitet krvi za prijenos kisika, ljudi mogu osjetiti kratak dah, osobito pri naporu ili čak u mirovanju.

5) Ošamućenost i vrtoglavica: Smanjeni dotok kisika u mozak može uzrokovati osjećaj ošamućenosti, vrtoglavice ili nesvjestice, osobito pri stajanju ili naglim pokretima.

6) Hladni ekstremiteti: Anemija može oslabiti cirkulaciju krvi i smanjiti dotok krvi u ekstremitete, što dovodi do hladnih ruku i stopala.

7) Ubrzan rad srca (tahikardija): Srce kuca brže u pokušaju da nadoknadi smanjeni kapacitet krvi za prijenos kisika.

8) Lomljivi nokti: Anemija može utjecati na kvalitetu noktiju, uzrokujući da postanu slabi, lomljivi ili imaju oblik žlice (koilonihija).

9) Glavobolje: Neki pojedinci s anemijom mogu imati glavobolje ili migrene.

10) Poteškoće s koncentracijom: Smanjena opskrba kisikom može utjecati na rad mozga, uzrokujući probleme s koncentracijom, pamćenjem i cjelokupnom mentalnom jasnoćom.

11) Obilno menstrualno krvarenje: U žena reproduktivne dobi obilan menstrualni ciklus može pridonijeti anemiji uzrokovanoj nedostatkom željeza.

12) Pica: Određeni slučajevi anemije mogu dovesti do žudnje za neprehrambenim artiklima, poput zemlje ili leda (pica), jer tijelo možda pokušava nadoknaditi nedostatke. Važno je napomenuti da nemaju svi pojedinci s anemijom sve simptome, a ozbiljnost i kombinacija simptoma mogu varirati ovisno o temeljnom uzroku anemije. Ako sumnjate da možda imate anemiju ili imate trajne simptome koji bi mogli ukazivati ​​na poremećaj krvi, neophodno je konzultirati se sa zdravstvenim radnikom radi pravilne procjene, dijagnoze i liječenja.