Zašto kiselina u želučanom soku ne oštećuje zid želuca?
Kiselina u želučanom soku, klorovodična kiselina (HCl), doista je vrlo nagrizajuća i potencijalno bi mogla oštetiti stijenku želuca da nema nekoliko zaštitnih mehanizama. Evo kako se želudac štiti od HCl:
1. Mukozna barijera:Sluznica želuca prekrivena je debelim slojem sluzi koja djeluje kao fizička barijera između želučane stijenke i kiselog sadržaja. Ovaj sloj sluzi pomaže spriječiti izravan kontakt između HCl i epitelnih stanica želuca.
2. Čvrsti spojevi:Stanice želučanog epitela čvrsto su zbijene jedna uz drugu i imaju specijalizirane strukture zvane čvrsti spojevi koji sprječavaju povratnu difuziju HCl-a u dublje slojeve stijenke želuca. Ovi uski spojevi pomažu u održavanju integriteta epitelne barijere.
3. Izlučivanje bikarbonata:Želudac izlučuje ione bikarbonata (HCO3-) u želučani lumen. Bikarbonat djeluje kao pufer i neutralizira dio HCl, smanjujući kiselost želučanog soka i štiteći stijenku želuca.
4. Obnavljanje epitelnih stanica:Epitelne stanice želučane sluznice imaju visoku stopu izmjene, što znači da se stalno zamjenjuju novim stanicama. Ovaj proces pomaže osigurati da se oštećene stanice brzo zamijene, održavajući cjelovitost želučane sluznice.
5. Prostaglandini:Želudac proizvodi prostaglandine, tvari slične hormonima koje pomažu u održavanju integriteta želučane sluznice. Prostaglandini potiču stvaranje sluzi, pospješuju protok krvi u sluznicu želuca i inhibiraju lučenje želučane kiseline, a sve to doprinosi zaštiti želuca od oštećenja.
Važno je napomenuti da iako su ti zaštitni mehanizmi obično učinkoviti, postoje određena stanja, kao što su određeni lijekovi (npr. NSAID), zlouporaba alkohola ili određena medicinska stanja (npr. infekcija Helicobacter pylori), koja mogu ugroziti ove obrane i dovesti do oštećenja želuca, čira ili gastritisa.
