Zašto H. pylori ne uništava želučana kiselina?
Helicobacter pylori je razvio nekoliko mehanizama za preživljavanje u oštrom kiselom okruženju želuca:
Enzim ureaza:H. pylori proizvodi ureazu, enzim koji pretvara ureu u amonijak. Ovo stvara lokalizirano alkalno okruženje oko bakterija, neutralizirajući okolnu želučanu kiselinu.
Flagele:H. pylori je vrlo pokretljiva zbog prisutnosti više flagela. To omogućuje bakterijama da se kreću i prodiru u sloj sluzi koji oblaže želudac, pružajući određenu zaštitu od kiselog okoliša.
Kolonizacija sluzi:H. pylori može prianjati i kolonizirati sloj sluzi koji prekriva sluznicu želuca. Sloj sluzi djeluje kao fizička barijera, dodatno štiteći bakterije od izravnog kontakta sa želučanom kiselinom.
Proteini otporni na kiseline:H. pylori proizvodi različite proteine otporne na kiseline koji joj pomažu preživjeti u uvjetima niske pH vrijednosti. Ovi proteini štite staničnu stijenku bakterija i stanične komponente od oštećenja uzrokovanih želučanom kiselinom.
Efluksne pumpe:H. pylori posjeduje efluksne pumpe koje aktivno izbacuju protone (H+) iz bakterijske stanice. To pomaže bakterijama da održe gotovo neutralni intracelularni pH, suprotstavljajući se kiselom vanjskom okruženju.
Ovi mehanizmi omogućuju H. pylori da izdrži kisele uvjete u želucu i uspostavi trajnu infekciju. Međutim, vrijedi napomenuti da neki sojevi H. pylori mogu biti otporniji na želučanu kiselinu od drugih, što pridonosi njihovoj sposobnosti koloniziranja i izazivanja bolesti kod određenih pojedinaca.
