Kako se otkucaji srca osobe koja trči razlikuje od one u mirovanju zašto je ova promjena potrebna?

Kako se broj otkucaja srca osobe koja trči razlikuje od otkucaja srca u mirovanju?

Kada osoba trči, broj otkucaja srca značajno se ubrzava u usporedbi s otkucajima srca u mirovanju. To je zato što tijelo treba više kisika i hranjivih tvari za napajanje mišića tijekom vježbanja, a srce brže pumpa kako bi ispunilo ovu povećanu potražnju. Nekoliko fizioloških promjena pridonosi ovom povećanju broja otkucaja srca:

1. Povećana potreba za kisikom: Tijekom trčanja mišići trebaju više kisika za proizvodnju energije. Srce reagira bržim pumpanjem kako bi krv obogaćena kisikom cirkulirala kroz tijelo, osiguravajući odgovarajuću opskrbu mišićima koji rade.

2. Aktivacija simpatičkog živčanog sustava: Simpatički živčani sustav, odgovoran za tjelesnu reakciju "bori se ili bježi", aktivira se tijekom vježbanja. Ova aktivacija potiče srce da brže kuca i povećava snagu kontrakcija, što dovodi do većeg broja otkucaja srca.

3. Udarni volumen: Udarni volumen ili količina krvi koju srce ispumpa sa svakim otkucajem može se malo povećati tijekom trčanja. Međutim, glavni čimbenik koji pridonosi povećanom minutnom volumenu (količina krvi koja se pumpa u minuti) je brži rad srca.

4. Varijabilnost otkucaja srca: Varijabilnost otkucaja srca (HRV), koja se odnosi na varijaciju u vremenu između otkucaja srca, može se smanjiti tijekom trčanja. To je zato što otkucaji srca postaju pravilniji kako bi zadovoljili stabilne zahtjeve vježbanja.

Zašto je ova promjena potrebna?

Povećanje broja otkucaja srca tijekom trčanja ključno je za zadovoljenje povećanih potreba tijela za kisikom i hranjivim tvarima. Ova prilagodba osigurava da mišići dobiju potrebno gorivo za održavanje tjelesne aktivnosti. Bez ovog povećanja broja otkucaja srca, tijelo ne bi moglo raditi istim intenzitetom ili trajanjem tijekom vježbanja.

Osim toga, kardiovaskularni sustav se s vremenom prilagođava redovnoj tjelovježbi. Uz dosljedan trening, srce postaje učinkovitije u pumpanju krvi, a broj otkucaja srca u mirovanju može se smanjiti. Ova prilagodba odražava poboljšanu sposobnost srca da učinkovito cirkulira krv, čak i u mirovanju.

Stoga je promjena brzine otkucaja srca iz mirovanja u trčanje neophodan fiziološki odgovor na zahtjeve vježbanja i ključna je za održavanje optimalnih performansi i kardiovaskularnog zdravlja.