Što je empirijski antibiotski režim?

Empirijski antibiotski režim, poznat i kao empirijska antimikrobna terapija ili empirijsko antimikrobno liječenje, je medikamentozni protokol koji uključuje primjenu antimikrobnih sredstava (antibiotika) za liječenje pretpostavljenih infekcija kada je točan uzročni mikroorganizam nepoznat ili tek treba biti identificiran.

U medicinskoj praksi, kada pacijent ima simptome koji upućuju na infekciju, ali specifični uzročnik nije određen, započinje empirijska antibiotska terapija. Izbor antibiotika, često kombinacije različitih lijekova, vođen je nekoliko čimbenika, uključujući:

1. Najvjerojatnije sumnje na patogene na temelju simptoma pacijenta, kliničke slike i sumnje na izvor infekcije (npr. izvanbolnička upala pluća, infekcija mokraćnog sustava, intraabdominalna infekcija).

2. Lokalna epidemiologija i prevalencija određenih rezistentnih organizama u geografskoj regiji.

3. Pacijentova povijest bolesti, uključujući sve poznate alergije ili prethodne infekcije, kao i temeljna stanja koja mogu utjecati na odabir antibiotika.

4. Ozbiljnost infekcije i treba li bolesniku bolničko ili izvanbolničko liječenje.

Empirijski antibiotski režim ima za cilj pokriti najvjerojatnije patogene na temelju dostupnih informacija. U početku se obično koriste antibiotici širokog spektra djelovanja, što znači da su učinkoviti protiv širokog spektra mikroorganizama.

Kada se uzročnik identificira laboratorijskim testovima ili kulturama, empirijski antibiotski režim može se prilagoditi ciljanoj terapiji. Ova praksa pomaže osigurati da pacijent dobije najprikladnije antibiotike za svoju specifičnu infekciju, smanjujući rizik od antimikrobne rezistencije i mogućih štetnih učinaka.