Rad Melitte Schmideberg koji kritizira proces psihoanalize?
Melitta Schmideberg bila je istaknuta psihoanalitičarka i kći Otta Schmideberga, bliskog kolege Sigmunda Freuda. Unatoč svom početnom entuzijazmu za psihoanalizu, kasnije je postala kritična prema njezinim metodama i učinkovitosti te je izrazila zabrinutost zbog dinamike moći svojstvene terapeutskom odnosu. U svom radu, "Psihoanalitički proces:kritička procjena", Schmideberg je iznijela nekoliko kritika psihoanalize, koje su sažete u nastavku:
1. Nedostatak znanstvenih dokaza :Schmideberg je tvrdio da psihoanaliza nema dovoljno empirijskih dokaza koji bi poduprli njezine tvrdnje o učinkovitosti. Istaknula je da ne postoji standardizirana metoda mjerenja terapijskih ishoda te da su mnoge studije pokazale mješovite ili neuvjerljive rezultate.
2. Subjektivna tumačenja :Schmideberg je kritizirao snažno oslanjanje analitičara na subjektivna tumačenja u psihoanalizi. Tvrdila je da je proces bio sklon pristranosti, budući da su analitičareva osobna iskustva, uvjerenja i teorijska usmjerenja utjecala na njihova tumačenja pacijentova ponašanja i nesvjesnih motivacija.
3. Neravnoteža snage :Schmideberg je istaknuo inherentnu neravnotežu moći u psihoanalitičkom odnosu, gdje analitičar ima poziciju autoriteta i kontrole nad pacijentom. Tvrdila je da ova dinamika moći može dovesti do iskorištavanja i zlostavljanja, budući da ih ranjivost i ovisnost o analitičaru čine pacijentima podložnima manipulaciji.
4. Pretjerano naglašavanje nesvjesnih procesa :Schmideberg je tvrdio da psihoanaliza stavlja pretjerani naglasak na nesvjesne procese i iskustva iz djetinjstva, zanemarujući svjesni um i sadašnje okolnosti pacijenta. Vjerovala je da taj uski fokus ograničava učinkovitost terapije u rješavanju trenutnih problema i promicanju osobnog rasta.
5. Duljina i cijena :Schmideberg je kritizirao dugotrajnost i visoku cijenu psihoanalize, zbog čega je bila nedostupna mnogim pojedincima. Tvrdila je da bi kraće, fokusiranije terapije mogle biti jednako učinkovite i izvedive za širu populaciju.
6. Nedostatak standarda obuke :Schmideberg je izrazio zabrinutost zbog nedostatka standardiziranih zahtjeva za obuku psihoanalitičara. Tvrdila je da bi izostanak rigorozne obuke i procesa certificiranja mogao ugroziti kvalitetu psihoanalitičkog tretmana i dovesti pacijente u opasnost.
Zaključno, kritika psihoanalize Melitte Schmideberg pokrenula je važna pitanja o znanstvenoj valjanosti, objektivnosti, dinamici moći i praktičnim ograničenjima ovog terapijskog pristupa. Njezine su kritike potaknule rasprave i rasprave unutar psihoanalitičke zajednice te pridonijele razvoju alternativnih terapijskih modela i poboljšanju standarda obuke u području psihoterapije.
