Što bi netko mogao učiniti dok spava, a da vam govori da ima noćnu moru?
Postoji nekoliko fizičkih i bihevioralnih znakova da bi netko mogao imati noćnu moru dok spava. Evo nekoliko uobičajenih pokazatelja:
1. Nemirni pokreti :Brzi ili trzavi pokreti tijela, kao što su bacanje i okretanje, udaranje nogama ili mlataranje rukama, mogu ukazivati na to da se netko fizički muči u snu.
2. Izrazi lica :Izrazi lica povezani s noćnom morom često uključuju mrštenje, grimase ili intenzivne i preplašene poglede, čak i kada su oči osobe zatvorene.
3. Vokalizacije :Netko tko ima noćnu moru može proizvoditi zvukove, poput stenjanja, stenjanja, mumljanja, plača ili čak vrištanja. Međutim, neki pojedinci možda neće izraziti svoju nevolju čak ni tijekom intenzivnih snova.
4. Ubrzano disanje :Noćne more mogu dovesti do ubrzanog disanja i plitkog disanja.
5. Znojenje :Hladan znoj ili znoj na licu i čelu mogu se pojaviti tijekom noćne more, osobito ako uključuje intenzivan emocionalni ili fizički naporan scenarij sna.
6. Povećan broj otkucaja srca :Noćne more mogu uzrokovati skok broja otkucaja srca pojedinca.
7. Plač ili suze :Obilan plač ili lijevanje suza tijekom sna često ukazuje na emocionalno uznemirujuću noćnu moru.
8. Nemiran san :Uobičajena su česta buđenja tijekom noći ili poteškoće s povratkom u san nakon noćne more.
9. Dezorijentiranost :Nakon buđenja iz noćne more, neki ljudi mogu se osjećati dezorijentirani, zbunjeni i imati problema s trenutnim razlikovanjem sna od stvarnosti.
10. Noćni strahovi :U ekstremnim slučajevima mogu se pojaviti noćni strahovi, koji uključuju iznenadna buđenja praćena intenzivnim strahom, zbunjenošću i ubrzanim otkucajima srca. Noćni strahovi su relativno kratki, ali mogu biti vrlo uznemirujući za pojedinca.
Vrijedno je spomenuti da svi pojedinci ne pokazuju sve ove znakove tijekom noćnih mora, a neki mogu imati druge pokazatelje koji su specifični za njihova iskustva. Promatranje dosljednih obrazaca ponašanja ili reakcija tijekom spavanja koji upućuju na ponavljajuće noćne more može potaknuti daljnje razgovore ili traženje liječničkog savjeta od zdravstvenog radnika ako je potrebno.
