Tijekom kompenziranog šoka proizvodnja svih hormona se povećava osim?

Točan odgovor je inzulin.

Tijekom kompenziranog šoka dolazi do raznih hormonalnih promjena kako bi se održala homeostaza i kompenzirao smanjeni protok krvi i dostava kisika. Ovi hormonski odgovori uključuju:

1. Povećano lučenje kateholamina (epinefrin i norepinefrin) iz srži nadbubrežne žlijezde:Ovi hormoni uzrokuju vazokonstrikciju, ubrzani rad srca i kontraktilnost te mobilizaciju zaliha energije.

2. Aktivacija sustava renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS):bubrezi otpuštaju renin kao odgovor na sniženi krvni tlak, što dovodi do stvaranja angiotenzina II, koji uzrokuje vazokonstrikciju i potiče otpuštanje aldosterona iz nadbubrežnih žlijezda. Aldosteron potiče reapsorpciju natrija i izlučivanje kalija u bubrezima, pomažući u održavanju ravnoteže tekućine i elektrolita.

3. Povećano lučenje antidiuretskog hormona (ADH) iz stražnjeg režnja hipofize:ADH djeluje na bubrege kako bi pospješio reapsorpciju vode i smanjio izlučivanje urina, čime se čuva volumen tekućine.

4. Otpuštanje kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde:Kortizol ima različite učinke, uključujući promicanje otpuštanja glukoze iz jetre (glukoneogeneza) za održavanje razine glukoze u krvi i mobilizaciju masnih kiselina iz masnog tkiva za proizvodnju energije.

5. Aktivacija simpatičkog živčanog sustava:To dovodi do povećanja otkucaja srca, kontraktilnosti i periferne vazokonstrikcije, što pomaže u održavanju krvnog tlaka i preusmjerava protok krvi u vitalne organe.

Inzulin je, s druge strane, hormon uključen u metabolizam glukoze. Dok razina inzulina može utjecati tijekom šoka zbog promjena u homeostazi glukoze, ona se obično smanjuje, a ne povećava. Primarna uloga inzulina je promicanje unosa i korištenja glukoze u stanicama, a tijekom šoka, fokus tijela se pomiče prema mobilizaciji zaliha energije i održavanju bitnih funkcija, što može dovesti do smanjenog lučenja inzulina i povećanog lučenja glukagona za podizanje razine glukoze u krvi.