Što je nitroglicerin?
Također se koristi u medicini kao vazodilatator, koristi se u liječenju angine pektoris (bol u prsima povezana s koronarnom bolešću srca) i kongestivnog zatajenja srca.
Kemijska struktura:
Nitroglicerin ima molekularnu formulu C3H5N3O9 i molekularnu težinu od 227,08 g/mol. Sastoji se od središnje molekule glicerola (trohidrični alkohol) s tri nitratne skupine (-NO2) vezane na svaku od tri hidroksilne (-OH) skupine. Prisutnost ovih nitratnih skupina čini nitroglicerin vrlo nestabilnim i sklonim eksplozivnom raspadanju.
Eksplozivna svojstva:
Nitroglicerin je visoko eksploziv, što znači da može proći kroz brzu kemijsku reakciju koja oslobađa velike količine topline i plinova, što rezultira snažnom eksplozijom. Eksplozija nitroglicerina događa se kada je podvrgnut udaru, toplini ili trenju, uzrokujući da se molekula raspadne i oslobodi energiju u obliku detonacijskog vala.
Medicinska uporaba:
U medicini se nitroglicerin koristi kao vazodilatator, tvar koja uzrokuje opuštanje i širenje krvnih žila, povećavajući dotok krvi u srčani mišić. Prvenstveno se koristi za liječenje angine pektoris, stanja koje karakteriziraju bolovi u prsima zbog smanjenog dotoka krvi u srce. Nitroglicerin je učinkovit u ublažavanju simptoma angine tako što brzo povećava dotok krvi u srce, smanjuje potrebu miokarda za kisikom i širi koronarne arterije.
Nitroglicerin se obično daje kao sublingvalna tableta koja se stavlja pod jezik i pusti da se otopi. To omogućuje brzu apsorpciju i brz početak djelovanja, obično unutar nekoliko minuta. Također se može primijeniti kao lokalna mast, flaster ili sprej za produljene učinke.
Sigurnosna razmatranja:
Zbog njegove eksplozivne prirode, s nitroglicerinom se mora rukovati krajnje oprezno. Vrlo je osjetljiv na toplinu i udarce, a čak i male količine mogu biti opasne ako se njima pravilno ne upravlja. Nitroglicerin se obično proizvodi, transportira i skladišti u kontroliranim uvjetima kako bi se spriječile nenamjerne eksplozije.
Povijesni značaj:
Nitroglicerin je prvi sintetizirao talijanski kemičar Ascanio Sobrero 1847. Kasnije su prepoznata njegova eksplozivna svojstva, što je dovelo do njegove široke upotrebe u proizvodnji dinamita i drugih eksploziva za vojne i industrijske primjene. Međutim, njegova osjetljivost i mogućnost nesreća također su doveli do razvoja sigurnijih alternativa, poput dinamita, koji je mješavina nitroglicerina s upijajućim materijalom poput dijatomejske zemlje.
