Što se događa s hranom u želucu?
1. Mehanička probava :Kada progutamo hranu, ona ulazi u usta, gdje se žvače. U želucu dolazi do daljnje mehaničke probave. Želudac ima debele mišićne stijenke koje se ritmički skupljaju, mućkajući i miješajući hranu. Ovo fizičko djelovanje razgrađuje veće čestice hrane na manje, povećavajući njihovu površinu za bolju probavu.
2. Kemijska probava :Želudac luči želučani sok koji sadrži klorovodičnu kiselinu i probavni enzim pepsin. Klorovodična kiselina stvara kiseli okoliš u želucu, ubija bakterije i denaturira proteine. Pepsin je enzim koji specifično započinje razgradnju proteina u manje peptide.
3. Apsorpcija :Želudac sam po sebi nije primarno mjesto za apsorpciju hranjivih tvari, ali igra ulogu u apsorpciji određenih tvari. Na primjer, vitamini topivi u vodi poput vitamina B12 i neki lijekovi mogu se apsorbirati kroz sluznicu želuca.
4. Stvaranje himusa :Kao rezultat mehaničke i kemijske probave, djelomično probavljena hrana pomiješana sa želučanim sokovima tvori polutekuću tvar poznatu kao himus. Kimus ima konzistenciju sličnu gustoj juhi i pripremljen je za daljnju probavu i apsorpciju u tankom crijevu.
5. Regulacija pražnjenja želuca :Želudac prazni svoj sadržaj u tanko crijevo kroz kontrolirani proces koji se naziva pražnjenje želuca. Razni čimbenici, uključujući sastav himusa i hormone poput gastrina i kolecistokinina, reguliraju brzinu pražnjenja želuca.
Nakon što himus napusti želudac i uđe u tanko crijevo, dolazi do daljnje probave i apsorpcije ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Gušterača i jetra daju dodatne enzime i tvari koje pomažu u razgradnji i apsorpciji hranjivih tvari. Preostali neprobavljeni materijal na kraju putuje u debelo crijevo na daljnju obradu i eliminaciju iz tijela.
