Što sprječava želučanu kiselinu da uništi želudac?
1. Mukozna barijera:Sluznica želuca zaštićena je debelim slojem sluzi koju proizvode specijalizirane stanice koje se nazivaju mukozne stanice vrata i površinske epitelne stanice. Ova sluz tvori fizičku barijeru koja štiti stijenku želuca od izravnog kontakta s kiselim želučanim sokom.
2. Čvrsti spojevi:Epitelne stanice koje oblažu želudac imaju čvrste spojeve, a to su specijalizirane strukture koje stvaraju jak spoj između susjednih stanica. Ovi čvrsti spojevi sprječavaju povratni tok kiselog sadržaja u okolna tkiva.
3. Izlučivanje bikarbonata:Želudac također proizvodi bikarbonatne ione (HCO3-) kroz specijalizirane stanice koje se nazivaju parijetalne stanice. Soda bikarbona pomaže neutralizirati želučanu kiselinu i stvoriti manje kiselu okolinu u blizini epitelne obloge.
4. Prostaglandini:Prostaglandini su tvari slične hormonima koje proizvodi sluznica želuca. Pomažu u zaštiti sluznice stimulirajući stvaranje sluzi, povećavajući protok krvi i smanjujući lučenje želučane kiseline.
5. Stanična obnova:Epitelne stanice želučane sluznice prolaze kroz stalnu obnovu, pri čemu nove stanice zamjenjuju stare. Ovaj proces pomaže u održavanju integriteta mukozne barijere i sprječava nakupljanje oštećenih ili oslabljenih stanica koje bi mogle biti osjetljive na oštećenje kiselinom.
6. Opskrba krvlju:Želudac ima obilatu opskrbu krvlju, koja pomaže hraniti epitelne stanice i održavati zdravlje želučane sluznice. Adekvatan protok krvi podržava proizvodnju sluzi, bikarbonata i drugih zaštitnih čimbenika.
7. Regulacija pH:Želudac normalno održava blago kiselu okolinu, s pH obično u rasponu od 1,5 do 3,5. Ovaj kiseli pH neophodan je za pravilnu probavu, ali sprječava pretjerano oštećenje želučane sluznice.
Zajedno, ti mehanizmi djeluju sinergistički kako bi zaštitili želudac od korozivnih učinaka želučane kiseline, omogućujući mu da učinkovito funkcionira u probavi hrane.
