Što kontrolira brzinu prijenosa sadržaja želuca u tanko crijevo?
1. Distenzija želuca: Rastezanje stijenke želuca izaziva oslobađanje hormona kao što je gastrin, koji stimulira želučano lučenje i povećava tonus sfinktera pilorusa. Time se sprječava prerano pražnjenje želučanog sadržaja u tanko crijevo.
2. Zakiseljavanje želučanog sadržaja: Prisutnost klorovodične kiseline u želucu pomaže u razgradnji čestica hrane i stvaranju kiselog okoliša. Ta kiselost potiče oslobađanje gastrina i inhibira oslobađanje kolecistokinina (CCK), hormona koji potiče kontrakciju žučnog mjehura i opuštanje sfinktera pilorusa.
3. Neuralni refleksi: Živac vagus ima ključnu ulogu u regulaciji brzine pražnjenja želuca. Kada je želudac rastegnut ili njegov sadržaj postane kiseo, živac vagus šalje signale mozgu, koji zauzvrat stimulira otpuštanje želučanog inhibitornog peptida (GIP). GIP inhibira motilitet želuca i usporava pražnjenje želuca.
4. Hormonska regulacija: Hormon gastrin, kao što je gore spomenuto, stimulira želučane sekrecije i povećava tonus sfinktera pilorusa. CCK, koji se oslobađa kao odgovor na prisutnost masti i proteina u tankom crijevu, također inhibira pražnjenje želuca. Sekretin, još jedan hormon koji proizvodi tanko crijevo, dodatno inhibira pražnjenje želuca i potiče izlučivanje sokova gušterače.
5. Motilin: Motilin je hormon koji regulira cikličke kontrakcije želuca i tankog crijeva. Pospješuje pražnjenje želuca povećavajući učestalost i amplitudu želučanih kontrakcija.
Ovi čimbenici rade zajedno kako bi osigurali da je prijenos želučanog sadržaja u tanko crijevo sinkroniziran s probavnim procesima koji se odvijaju u tankom crijevu i da se održava odgovarajući pH i sastav hranjivih tvari za optimalnu apsorpciju.
