Zašto su razlike u pH želuca i tankog crijeva važne za probavu?
Razlike u pH u ustima, želucu i tankom crijevu igraju vitalnu ulogu u procesu probave. Svaka pH razina posebno je prilagođena za optimalnu funkciju enzima i pravilnu razgradnju hranjivih tvari. Evo zašto su ove pH razlike važne:
1. Usta (pH oko 6,2-7,6):
- Blago kiseli do neutralni pH:Usta su početna točka probave, gdje se hrana žvače i miješa sa slinom. Slina sadrži enzime poput salivarne amilaze, koja započinje razgradnju ugljikohidrata. Blago kiseli ili neutralni pH u ustima pogodan je za aktivnost amilaze.
2. Želudac (pH oko 1,5-3,5):
- Visoko kiseli pH:Želudac luči klorovodičnu kiselinu (HCl) i aktivira pepsin, enzim proteazu. Ovo visoko kiselo okruženje ključno je za ubijanje štetnih bakterija koje mogu biti prisutne u hrani. Pepsin optimalno djeluje u kiselim uvjetima, razlažući proteine na manje peptide.
3. Tanko crijevo (pH oko 5,5-7,5):
- Blago kiseli do blago alkalni pH:gušterača luči bikarbonatne ione, koji neutraliziraju kiseli himus koji ulazi iz želuca. To stvara neutralniji ili blago alkalniji pH u tankom crijevu. Enzimi poput pankreasne lipaze, amilaze i proteaze aktivni su u ovom pH rasponu.
a) Pankreasna lipaza razgrađuje masti na masne kiseline i glicerol.
b) Pankreasna amilaza dalje razgrađuje ugljikohidrate na jednostavne šećere.
c) Proteaze nastavljaju razgradnju proteina u aminokiseline.
Promjena pH od kiselog u želucu do gotovo neutralnog u tankom crijevu ključna je za optimalnu aktivnost ovih enzima gušterače.
Osim toga, pH razlike mogu utjecati na apsorpciju hranjivih tvari. Na primjer, kiseli okoliš u želucu pomaže u otapanju i oslobađanju određenih minerala poput željeza i kalcija, dok je neutralni pH u tankom crijevu pogodan za apsorpciju većine hranjivih tvari.
Općenito, pH razlike u ustima, želucu i tankom crijevu ključne su za pravilnu probavu, osiguravajući učinkovitu razgradnju hranjivih tvari i stvaranje optimalnog okruženja za aktivnost enzima i apsorpciju hranjivih tvari.
