Kako gutanje pomaže u probavi hrane?
1. Pokretanje peristaltike: Gutanje pokreće niz mišićnih kontrakcija poznatih kao peristaltika. Ovi nehotični pokreti mišića tjeraju hranu iz jednjaka, koji povezuje usta sa želucem, dolje u želudac. Peristaltika stvara valovito kretanje koje gura hranu naprijed duž probavnog trakta.
2. Miješanje sa slinom: Tijekom procesa žvakanja i gutanja hrana se miješa sa slinom koju proizvode žlijezde slinovnice u ustima. Slina sadrži enzime, poput amilaze, koji započinju kemijsku razgradnju ugljikohidrata. Amilaza razgrađuje škrob u jednostavnije šećere, pokrećući proces probave ugljikohidrata.
3. Opuštanje gastroezofagealnog sfinktera: Kada se hrana proguta, gastroezofagealni sfinkter (GES), mišićni zalistak smješten na spoju jednjaka i želuca, opušta se. To omogućuje hrani da prođe i uđe u želudac.
4. Aktivacija želučane kiseline: Prisutnost hrane u želucu izaziva otpuštanje želučane kiseline i drugih probavnih enzima. Kiselo okruženje želuca pomaže denaturirati proteine, čineći ih osjetljivijima na enzimsku probavu.
5. Daljnji mehanički kvar: Trbušni mišići se skupljaju i opuštaju, uzburkavajući i miješajući hranu sa želučanim sokovima. Ovo mehaničko djelovanje dalje razgrađuje čestice hrane na manje dijelove, povećavajući njihovu površinu za učinkovitu interakciju enzima.
6. Formiranje himusa: Kao rezultat mehaničkih i kemijskih djelovanja u želucu, hrana se pretvara u polutekuću tvar koja se naziva himus. Kimus se sastoji od djelomično probavljenih čestica hrane, želučanih sokova i sluzi.
7. Prolaz do tankog crijeva: Nakon što se hrana dovoljno razgradi u želucu, ona prolazi kroz pilorični zalistak u tanko crijevo. Ovdje je himus dalje podvrgnut enzimatskoj probavi i apsorpciji hranjivih tvari.
Stoga je gutanje vitalan proces koji ne samo da pokreće kretanje hrane u probavni sustav, već i pokreće različite biokemijske procese potrebne za pravilnu razgradnju i apsorpciju hranjivih tvari iz hrane koju konzumiramo.
