Jesu li ljudi s aspergerovim sindromom sebični?

Netočno je pripisivati ​​sebičnost kao opću karakteristiku osobama s Aspergerovim sindromom. Sebičnost uključuje namjerno uzimanje u obzir vlastitih interesa umjesto briga i potreba drugih. Ne postoji izravna veza između Aspergerovog sindroma i ispoljavanja egoističnog ponašanja.

Aspergerov sindrom prvenstveno utječe na socijalno ponašanje pojedinca i međuljudske komunikacijske vještine. Neki izazovi s kojima se ljudi s Aspergerovim sindromom obično susreću, kao što su poteškoće u razumijevanju društvenih znakova ili razumijevanju neverbalnih izraza, mogu povremeno rezultirati društvenim nesporazumima. U tim situacijama, netko s Aspergerovim sindromom mogao bi nenamjerno zanemariti društvenu etikeciju, što bi dovelo do pogrešne percepcije da uvažavaju tuđe osjećaje.

Sebičnost nije svojstvena Aspergerovom sindromu. Baš kao i opća varijabilnost među cijelom populacijom, osobe s Aspergerovim sindromom pokazuju širok raspon osobina ličnosti, moralnih načela i motivacija. Na ponašanje pojedinca utječu brojni čimbenici kao što su okolišni, kulturni, obrazovni i interpersonalni elementi. Bitno je procijeniti svakog pojedinca zasebno, uzimajući u obzir različite aspekte koji oblikuju njihovo ponašanje, uključujući sebičnost nasuprot nesebičnosti.