Koja je razlika između cerebralne paralize i autizma?

Cerebralna paraliza (CP) i poremećaj autističnog spektra (ASD) dva su odvojena stanja s različitim karakteristikama.

1. Cerebralna paraliza (CP) :

- CP je neurološki poremećaj koji utječe na kretanje i držanje zbog oštećenja mozga u razvoju.

- Uzrokovana je ozljedama ili abnormalnostima mozga koje se javljaju prije, tijekom ili kratko nakon rođenja.

- CP primarno utječe na fizičko kretanje i koordinaciju, što dovodi do poteškoća u kontroli mišića, slabosti mišića, ukočenosti, drhtanja i problema s ravnotežom.

- Intelektualne i kognitivne sposobnosti mogu uvelike varirati kod osoba s CP-om, u rasponu od normalnih do teških oštećenja.

- Problemi s govorom, slinjenje i poteškoće s gutanjem također mogu biti povezani s CP.

- Simptomi mogu varirati ovisno o težini i mjestu ozljede mozga.

2. Poremećaj autističnog spektra (ASD):

- ASD je složen neurorazvojni poremećaj karakteriziran izazovima u socijalnoj interakciji i komunikaciji, kao i ograničenim ili ponavljajućim ponašanjima i interesima.

- Uzrokovana je kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika, a uključuje razlike u razvoju mozga.

- ASD karakteriziraju:

a) Društvene poteškoće:Osobe s ASD-om mogu imati poteškoća u razumijevanju društvenih znakova, interakciji s drugima, uspostavljanju kontakta očima i prikladnom izražavanju svojih emocija.

b) Komunikacijski izazovi:Mogu imati poteškoća u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, uključujući poteškoće s razumijevanjem jezika, ograničen govor i eholaliju (ponavljanje onoga što drugi govore).

c) Ograničena i ponavljajuća ponašanja i interesi:Osobe s ASD-om mogu imati intenzivne i usko usmjerene interese, ponavljajuće pokrete ili radnje (stimming), te inzistirati na istovjetnosti i rutinama.

d) Drugi povezani problemi:Senzorna osjetljivost (npr. na glasne zvukove ili određene teksture), poteškoće s prijelazima i hiperaktivnost/impulzivnost također mogu biti prisutne.

Ukratko, CP utječe na fizičko kretanje i koordinaciju zbog oštećenja mozga, dok ASD prvenstveno utječe na društvenu interakciju, komunikaciju i ponašanje zbog razlika u razvoju mozga. Oba stanja mogu imati širok raspon ozbiljnosti i zahtijevaju individualiziranu podršku i strategije intervencije.