Kakva je demografija ADHD-a?

Dob: ADHD se najčešće dijagnosticira u djece, ali može potrajati i u odrasloj dobi. Simptomi ADHD-a mogu se mijenjati kako osoba stari, ali obično na neki način nastavljaju utjecati na život osobe.

Spol: ADHD je češći kod dječaka nego kod djevojčica. Međutim, to može biti posljedica činjenice da je dječacima vjerojatnije da će se dijagnosticirati ADHD nego djevojčicama. Neke su studije pokazale da postoji jednaka vjerojatnost da će djevojčice imati ADHD kao i dječaci, ali je manja vjerojatnost da će im se dijagnosticirati jer njihovi simptomi mogu biti manje očiti.

Utrka: ADHD se dijagnosticira kod ljudi svih rasa i etničkih pripadnosti. Međutim, postoje neke studije koje sugeriraju da bi ADHD mogao biti češći u određenim rasnim i etničkim skupinama. Na primjer, jedno je istraživanje pokazalo da je ADHD češći kod afroameričke djece nego kod bijele djece.

Socioekonomski status: ADHD se dijagnosticira kod ljudi svih socioekonomskih pozadina. Međutim, neke su studije pokazale da bi ADHD mogao biti češći kod djece iz obitelji s nižim prihodima. To može biti posljedica brojnih čimbenika, poput činjenice da je vjerojatnije da će djeca iz obitelji s nižim prihodima živjeti u okruženjima koja su stresna ili kaotična, što može pogoršati simptome ADHD-a.

Genetika: Smatra se da je ADHD nasljedno stanje. Studije su pokazale da je ADHD češći u obiteljima s poviješću tog stanja. Međutim, važno je napomenuti da genetika nije jedini čimbenik koji određuje hoće li osoba razviti ADHD. Okolinski čimbenici, poput stresa, također mogu igrati ulogu u razvoju ADHD-a.