Može li stimulacija trigeminalnog živca (TNS) pomoći djeci s ADHD-om?
Rezultati studija:
1. Pozitivni rezultati:
- Studija provedena 2018. godine koja je uključivala djecu u dobi od 8 do 12 godina s ADHD-om pokazala je značajna poboljšanja pažnje i simptoma ponašanja nakon primanja TNS-a.
- Još jedna mala studija objavljena 2019. otkrila je da TNS smanjuje hiperaktivnost i impulzivnost kod djece s ADHD-om.
2. Ograničeni dokazi i male veličine uzorka:
- Važno je napomenuti da su ove studije imale male veličine uzorka, što ograničava mogućnost generalizacije njihovih nalaza.
- Potrebna su klinička ispitivanja većih razmjera sa rigoroznijim dizajnom kako bi se potvrdila učinkovitost TNS-a za ADHD u djece.
3. Moguće nuspojave:
- Kao i svaka medicinska intervencija, TNS nosi rizik od nuspojava, iako su one u pravilu blage i prolazne. Potencijalne nuspojave mogu uključivati nelagodu ili trnce na mjestu stimulacije, glavobolju i mučninu.
- Dugoročni učinci i sigurnost produljene primjene TNS-a kod djece posebno zahtijevaju daljnja istraživanja.
4. Trenutne mogućnosti liječenja:
- Vrijedno je spomenuti da utvrđene mogućnosti liječenja ADHD-a obično uključuju kombinaciju lijekova, bihevioralne terapije, obrazovne prilagodbe i roditeljske obuke.
- Ovi utvrđeni tretmani imaju čvrstu bazu dokaza i smatraju se opcijama prve linije prije nego što se istraže nove intervencije poput TNS-a.
Zaključak:
Dok nalazi iz početnih studija sugeriraju da bi TNS mogao imati određeni potencijal u poboljšanju simptoma ADHD-a kod djece, potrebna su daljnja visokokvalitetna istraživanja kako bi se utvrdila njegova učinkovitost, dugoročni ishodi i optimalni parametri liječenja. Stoga se TNS trenutno ne smatra standardnim tretmanom za ADHD u djetinjstvu.
