Koje alternative postoje fotokoagulacijskoj terapiji?
1. Pneumatska retinopeksija: Uključuje ubrizgavanje mjehurića plina u staklastu šupljinu, koji pritišće mrežnicu i pomaže njenom ponovnom povezivanju s tkivima ispod nje. Ovaj je postupak minimalno invazivan i može se kombinirati s laserskom fotokoagulacijom ili drugim tretmanima.
2. Izvijanje bjeloočnice: Silikonska traka ili eksplant (skleralna kopča) postavlja se oko vanjske strane oka kako bi gurnula vanjsku stijenku oka prema unutra i ublažila trakciju na mrežnici, potičući ponovno pričvršćivanje. To se obično radi u kombinaciji s drugim terapijama.
3. Vitrektomija Pars Plana (PPV): Ovo je kirurški zahvat u kojem se napravi mali rez na pars plana (dio oka) i umetnu instrumenti za uklanjanje staklastog tijela (tvar nalik gelu unutar oka) i rješavanje temeljnih problema mrežnice. PPV se može koristiti kao primarni tretman ili nakon neuspješne fotokoagulacije.
4. Kriopeksija mrežnice: Ova metoda koristi kontrolirano zamrzavanje mrežnice, uglavnom u perifernim područjima, kako bi se stvorilo lokalizirano uništavanje tkiva mrežnice. Može biti od pomoći u liječenju degeneracije rešetke ili malih pukotina mrežnice kod kojih postoji visok rizik od progresije.
5. Ljuštenje epiretinalne membrane (ERM): Neke bolesti mrežnice povezane su sa stvaranjem tanke membrane na površini mrežnice. ERM piling uključuje uklanjanje ove membrane tijekom kirurškog zahvata radi poboljšanja funkcije mrežnice.
6. Anti-VEGF injekcije (npr. Ranibizumab, Bevacizumab): Ove se injekcije koriste za liječenje stanja poput makularne degeneracije i dijabetičke retinopatije, koja su uzrokovana abnormalnim rastom krvnih žila. Anti-VEGF sredstva ciljaju i blokiraju čimbenike rasta odgovorne za proliferaciju krvnih žila.
7. Retinalna laserska terapija (mikropulsna i transpupilarna laserska termoterapija): Alternativne laserske terapije koje mijenjaju trajanje pulsa, radne cikluse i valne duljine mogu ponuditi prednosti u nekim stanjima, osobito kod bolesti makule.
Odluka o tome koja je alternativna metoda najprikladnija ovisi o osnovnom stanju, njegovim karakteristikama te općem zdravstvenom stanju i preferencijama pacijenta. Savjetovanje s oftalmologom ključno je za određivanje odgovarajućeg postupka.