Kako liječnici propisuju određeni lijek pacijentu. Ima li PDR nešto uz to?
Liječnici koriste nekoliko izvora i razmatranja kada propisuju određeni lijek pacijentima, uključujući:
1. Povijest bolesti: Pregledava se pacijentova medicinska povijest, uključujući sadašnja i prošla medicinska stanja, alergije i toleranciju na lijekove, kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost propisanih lijekova.
2. Fizički pregled i dijagnostički testovi: Rezultati fizičkih pregleda i dijagnostičkih testova, kao što su laboratorijska izvješća, slikovne studije i izvješća o biopsiji, pomažu identificirati temeljno zdravstveno stanje i usmjeravaju odluke o liječenju.
3. Naznaka: Liječnik određuje za koju indikaciju se propisuje lijek. Na primjer, ako pacijent ima hipertenziju (visoki krvni tlak), lijek će biti odabran za snižavanje krvnog tlaka.
4. Kontraindikacije i interakcije s lijekovima: Liječnik provjerava potencijalne kontraindikacije (stanja ili lijekove koji čine propisani lijek nesigurnim) i interakcije lijekova (negativni učinci kada se dva ili više lijekova uzimaju zajedno).
5. Smjernice za lijekove i istraživanje temeljeno na dokazima: Smjernice kliničke prakse, formulari lijekova i znanstvene studije utječu na izbor lijeka. Ovi izvori pružaju preporuke utemeljene na dokazima za učinkovitu i odgovarajuću terapiju lijekovima.
6. Preferencije pacijenata i razmatranje troškova: Pacijentove preferencije i razmatranje cijene također mogu utjecati na odabir lijekova. Neki lijekovi mogu imati različite nuspojave ili mogu biti skuplji od drugih, pa liječnik o tim čimbenicima razgovara s pacijentom.
Što se tiče PDR-a (Physicians' Desk Reference), on služi kao vrijedan izvor za liječnike koji propisuju lijekove. PDR je sveobuhvatan kompendij informacija o lijekovima koji pruža detaljne informacije o lijekovima, uključujući njihovu farmakologiju, indikacije, doze, kontraindikacije, mjere opreza, nuspojave i još mnogo toga. Često ga koriste zdravstveni radnici za provjeru informacija o lijekovima, provjeru interakcija lijekova i ažuriranje najnovijih smjernica za lijekove.
Liječnici također mogu konzultirati druge izvore, kao što su elektronički zdravstveni zapisi (EHR), medicinske baze podataka i sustavi za podršku kliničkom odlučivanju, kako bi im pomogli u donošenju informiranih odluka o lijekovima i osigurali sigurnost i dobrobit svojih pacijenata.
