Kako dijagnosticirate bipolarni poremećaj?
1. Klinički intervju:
- Stručnjak za mentalno zdravlje provodi detaljan razgovor s pojedincem, postavljajući mu pitanja o trenutnim simptomima, prošlim epizodama i obiteljskoj povijesti stanja mentalnog zdravlja.
- Stručnjak će se raspitati o promjenama raspoloženja pojedinca, uključujući epizode manije ili hipomanije i razdoblja depresije.
2. Procjena simptoma:
- Stručnjak procjenjuje simptome pojedinca prema dijagnostičkim kriterijima za bipolarni poremećaj, kako je definirano u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5).
- Posebna pozornost pridaje se trajanju, težini i utjecaju maničnih, hipomaničnih i depresivnih epizoda.
3. Procjena bipolarnog spektra:
- Bipolarni poremećaj postoji u spektru, a stručnjak će odrediti specifičnu vrstu bipolarnog poremećaja na temelju simptoma i prezentacije pojedinca.
- Bipolarni poremećaj tipa I uključuje manične epizode koje mogu ali ne moraju biti popraćene depresivnim epizodama. Bipolarni poremećaj II uključuje hipomanične epizode i velike depresivne epizode.
4. Isključenje drugih uvjeta:
- Stručnjak za mentalno zdravlje isključuje druge potencijalne uzroke simptoma, kao što su poremećaji ovisnosti o drogama, medicinska stanja ili drugi psihijatrijski poremećaji.
- Diferencijalne dijagnoze mogu uključivati depresiju, shizofreniju, poremećaje osobnosti ili probleme sa štitnjačom.
5. Prikupljanje dodatnih informacija:
- Stručnjak može zatražiti informacije od članova obitelji ili bliskih prijatelja kako bi stekao sveobuhvatnije razumijevanje simptoma pojedinca i njihov utjecaj na svakodnevno funkcioniranje.
6. Tablica raspoloženja:
- Ponekad stručnjak može zamoliti pojedinca da neko vrijeme vodi tablicu raspoloženja ili dnevnik kako bi pratio svoje obrasce raspoloženja i identificirao potencijalne okidače.
7. Fizičke i laboratorijske pretrage:
- U nekim slučajevima, stručnjak za mentalno zdravlje može preporučiti fizičke ili laboratorijske pretrage kako bi se isključila bilo kakva temeljna medicinska stanja koja bi mogla pridonijeti simptomima.
8. Ispitivanje mentalnog statusa:
- Stručnjak provodi ispitivanje mentalnog statusa, procjenjujući orijentaciju pojedinca, kognitivno funkcioniranje i eventualne psihotične simptome.
9. Naknadne procjene:
- Bipolarni poremećaj često se dijagnosticira na temelju uzorka simptoma tijekom vremena, a mogu se provesti naknadne procjene kako bi se pratio napredak pojedinca i odgovor na liječenje.
Važno je napomenuti da bi dijagnozu bipolarnog poremećaja trebao postaviti kvalificirani stručnjak za mentalno zdravlje nakon temeljite procjene i razmatranja svih relevantnih informacija. Samodijagnoza koja se temelji isključivo na simptomima može dovesti u zabludu i može odgoditi pravilno liječenje.
