Je li BMI pogrešan kao mjera općeg zdravlja?
1. Pretjerano pojednostavljuje sastav tijela :BMI se temelji isključivo na težini i visini, zanemarujući druge važne čimbenike kao što su mišićna masa, gustoća kostiju i raspodjela tjelesne masti. Pojedinci s većom mišićnom masom, poput sportaša, mogu imati viši BMI iako nemaju prekomjernu težinu ili pretilo. Suprotno tome, netko s niskom mišićnom masom i visokim tjelesnim masnoćem može imati normalan BMI, ali još uvijek postoji rizik od zdravstvenih problema.
2. Ne pravi razliku između masti i mišića :BMI ne razlikuje tjelesnu masnoću od mišićne mase. Osoba koja ima veću težinu zbog mišićne mase, poput bodybuildera, može se klasificirati kao pretila ili pretila prema BMI-u, iako ima nizak postotak tjelesne masti i dobro opće zdravlje.
3. Zanemaruje opseg struka :Opseg struka točniji je pokazatelj zdravstvenih rizika nego sam BMI. Višak trbušne masnoće, poznat i kao visceralna masnoća, povezan je s povećanim rizikom od kroničnih bolesti poput bolesti srca, dijabetesa tipa 2 i određenih vrsta raka. BMI ne uzima u obzir raspodjelu tjelesne masti i može podcijeniti zdravstvene rizike povezane s viškom trbušne masti.
4. Etnička i dobna predrasuda :BMI granične točke za definiranje prekomjerne težine i pretilosti izvorno su se temeljile na populaciji bijele rase. Međutim, studije su pokazale da različite etničke skupine mogu imati različit sastav tijela i profile rizika pri istim razinama BMI. Osim toga, BMI ima tendenciju precijeniti tjelesnu masnoću kod starijih osoba i podcijeniti ga kod mlađih osoba.
5. Pretjerano naglašavanje težine :Fokusiranje isključivo na težinu može dovesti u zabludu jer zdravstveni rizici nisu određeni samo težinom. Neki pojedinci s višim BMI mogu biti metabolički zdravi i imaju nizak rizik od kroničnih bolesti, dok drugi s normalnim BMI mogu imati temeljne zdravstvene probleme zbog loše prehrane i nedostatka tjelesne aktivnosti.
6. Ograničena upotreba u procjeni zdravstvenih rizika :Iako BMI može biti koristan alat za studije na razini populacije, on nije dovoljan za procjenu individualnih zdravstvenih rizika. Kombinacija BMI-a, opsega struka, sastava tijela i drugih zdravstvenih pokazatelja daje sveobuhvatniju procjenu zdravstvenog stanja pojedinca.
Unatoč svojim ograničenjima, BMI ostaje često korišten alat za procjenu prevalencije pretilosti u velikim populacijama. Međutim, zdravstveni radnici prepoznaju njegova ograničenja i često uzimaju u obzir druge čimbenike kada procjenjuju zdravstvene rizike pojedinca. Oslanjanje samo na BMI može dovesti do pogrešne klasifikacije i zanemarivanja važnih zdravstvenih problema. Za točnu procjenu i upravljanje pojedinačnim zdravstvenim rizicima nužan je sveobuhvatan pristup koji uključuje više zdravstvenih pokazatelja.
