Zašto je manje vjerojatno da će tinejdžer sa spolno prenosivom bolesti potražiti liječničku pomoć od odrasle osobe?
1. Nedostatak svijesti i znanja :Mnogi tinejdžeri možda nisu u potpunosti svjesni simptoma, rizika i posljedica spolno prenosivih bolesti. Ograničeno seksualno obrazovanje, nedostatak sveobuhvatnih informacija i pogrešna shvaćanja mogu pridonijeti ovoj nesvjesnosti.
2. Strah od osude i stigme :Adolescenti se mogu bojati da će biti osuđivani, ismijavani ili stigmatizirani ako imaju spolno prenosivu bolest. Zabrinutost oko povjerljivosti i privatnosti, osobito ako im nije ugodno razgovarati o seksualnom zdravlju sa svojim roditeljima ili skrbnicima, može ih obeshrabriti od traženja medicinske pomoći.
3. Neugodnost i sram :Tinejdžeri se mogu sramiti ili im je neugodno zbog spolno prenosive bolesti, što ih može spriječiti da potraže liječničku pomoć. Zabrinutost oko percepcije drugih, osobito vršnjaka i potencijalnih partnera, može biti značajna prepreka traženju skrbi.
4. Ograničen pristup zdravstvenoj skrbi :Neki se tinejdžeri mogu suočiti s izazovima u pristupu zdravstvenoj skrbi zbog čimbenika poput nedostatka prijevoza, financijskih ograničenja ili ograničene dostupnosti klinika ili usluga prilagođenih mladima.
5. Nedostatak podrške ili smjernica :Tinejdžerima možda nedostaje emocionalna ili socijalna podrška potrebna da potraže liječničku pomoć. Možda oklijevaju razgovarati o svojim problemima s roditeljima ili skrbnicima ili možda nemaju pristup vršnjacima koji im pružaju podršku ili mentorima koji ih mogu uputiti prema odgovarajućim resursima.
6. Vremenska ograničenja ili sukobljeni prioriteti :Pretrpan školski raspored, izvannastavne aktivnosti i druge obveze mogu otežati tinejdžerima da daju prioritet traženju liječničke pomoći za spolno prenosivu bolest.
7. Strah od reakcije roditelja :Neki tinejdžeri mogu biti posebno zabrinuti kako bi njihovi roditelji ili skrbnici mogli reagirati ako saznaju za neku spolno prenosivu bolest. Strah od kazne ili negativnih posljedica može odvratiti od traženja medicinske pomoći.
8. Dezinformacije ili zablude :Netočne informacije ili pogrešne predodžbe o spolno prenosivim bolestima, kao što je vjerovanje da se ne mogu zaraziti spolno prenosivim bolestima prvi put kad imaju seks, mogu navesti tinejdžere da podcijene rizik i odgode traženje liječničke pomoći.
9. Pristupačnost i praktičnost njege :Neki tinejdžeri mogu imati poteškoća u pronalaženju zdravstvenih usluga koje su prilagođene mladima, povjerljive i prikladno smještene. To može biti prepreka za tinejdžere koji cijene privatnost i možda se ne osjećaju ugodno tražeći skrb u tradicionalnom zdravstvenom okruženju.
Rješavanje ovih prepreka i stvaranje okruženja koje promiče otvorenu komunikaciju, smanjuje stigmu i osigurava pristupačne, povjerljive zdravstvene usluge ključno je za poticanje tinejdžera da potraže pravovremenu liječničku pomoć za spolno prenosive bolesti.
