Kako se dijagnosticira hipokalijemija?

Hipokalijemija, stanje karakterizirano niskom razinom kalija u krvi, obično se dijagnosticira kombinacijom kliničke procjene, laboratorijskih pretraga, a ponekad i dodatnih pretraga. Evo pregleda kako se dijagnosticira hipokalijemija:

1. Klinička procjena:

- Simptomi :Liječnik će vas pitati o simptomima koji mogu upućivati ​​na hipokalemiju, kao što su slabost mišića, umor, mučnina, zatvor ili paraliza.

- Fizički pregled :Liječnik može provjeriti ima li znakova hipokalemije, kao što su slabi mišići ili smanjeni refleksi.

2. Laboratorijski testovi:

- Test kalija u serumu :Ovo je primarni laboratorijski test koji se koristi za mjerenje razine kalija u krvi. Uzima se uzorak krvi i analizira kako bi se odredila koncentracija kalija u serumu.

3. Dodatni testovi:

U nekim slučajevima mogu se preporučiti dodatni testovi kako bi se utvrdio uzrok hipokalijemije ili procijenio njezin mogući učinak na tijelo:

- Elektrokardiogram (EKG) :EKG bilježi električnu aktivnost srca i može pokazati promjene povezane s hipokalemijom, kao što su abnormalni srčani ritmovi.

- Testovi mišićne funkcije :Ovi testovi mogu uključivati ​​mjerenje snage mišića i procjenu refleksa.

- Testovi funkcije bubrega :Pretrage krvi i urina mogu se napraviti za procjenu funkcije bubrega, budući da oslabljena funkcija bubrega može utjecati na razinu kalija.

- Razine minerala :Mogu se provesti testovi za mjerenje drugih minerala poput magnezija, kalcija i fosfora jer oni mogu utjecati na razine kalija.

- Acido-bazna ravnoteža :Mogu se napraviti testovi za procjenu pH krvi i razine bikarbonata kako bi se utvrdilo doprinosi li neravnoteža hipokalemiji.

4. Tumačenje rezultata:

- Normalni raspon kalija u serumu obično je između 3,5 i 5,0 miliekvivalenata po litri (mEq/L).

- Hipokalemija se dijagnosticira kada razina kalija u serumu padne ispod normalnog raspona, obično ispod 3,5 mEq/L.

- Ozbiljnost hipokalijemije procjenjuje se na temelju razine kalija i prisutnosti simptoma ili komplikacija. Blaga hipokalemija može imati malo ili nimalo simptoma, dok teška hipokalemija može uzrokovati značajne zdravstvene probleme.

Kako bi se osigurala točna dijagnoza i odgovarajuće liječenje, važno je da zdravstveni djelatnik procijeni cjelokupno kliničko stanje pojedinca, rezultate testova i druge čimbenike prilikom dijagnosticiranja hipokalijemije.