Zašto je važno da vaše srce drži krv bogatu kisikom odvojenom od krvi siromašne kisikom?

Primarna uloga krvožilnog sustava je isporuka kisika i hranjivih tvari u tjelesne stanice i uklanjanje otpadnih proizvoda poput ugljičnog dioksida. Kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje ovog procesa, ključno je da srce drži odvojenu krv bogatu i siromašnu kisikom.

Krv bogata kisikom:Krv koja je oksigenirana u plućima smatra se bogatom kisikom. Ova krv obogaćena kisikom ključna je za dostavu kisika potrebnog za održavanje života svim stanicama i tkivima u tijelu.

Krv siromašna kisikom:Krv koja je cirkulirala cijelim tijelom i dostavljala kisik tkivima postaje siromašna kisikom i vraća ugljični dioksid, otpadni proizvod staničnog metabolizma, natrag u pluća.

Održavanje odvojenosti:

1. Struktura srca:Srce je podijeljeno u četiri komore - dvije pretklijetke (gornje komore) i dvije komore (donje komore). Ovo odvajanje stvara različite putove za protok krvi bogate i krvi siromašne kisikom kroz srce.

2. Atrioventrikularni zalisci:Svaki atrij povezan je sa svojim odgovarajućim ventrikulom atrioventrikularnim zaliskom (trikuspidalni zalistak s desne strane i mitralni zalistak ili bikuspidalni zalistak s lijeve strane). Ovi ventili osiguravaju jednosmjerni protok krvi, sprječavajući povratni tok iz ventrikula u atrije.

Kada se srce steže:

1. Atrijska sistola:Tijekom atrijalne sistole, kontrakcija atrija gura krv bogatu kisikom iz atrija u ventrikule. Atrioventrikularni zalisci se otvaraju kako bi omogućili protok krvi u ventrikule, dok semilunarni zalisci ostaju zatvoreni.

2. Ventrikularna sistola:Tijekom ventrikularne sistole, kontrakcija klijetki pumpa krv bogatu kisikom iz srca u glavne krvne žile. Semilunarni zalisci (plućni zalistak na desnoj strani i aortni zalistak na lijevoj strani) otvaraju se kako bi omogućili protok krvi u pluća odnosno ostatak tijela. Atrioventrikularni zalisci se zatvaraju kako bi spriječili povratni tok u atrije.

Razdvajanje krvi bogate i krvi siromašne kisikom ključno je jer bi miješanje tih krvotoka rezultiralo time da tkiva primaju manje kisika nego što je potrebno za njihove metaboličke aktivnosti. To bi ugrozilo staničnu funkciju i cjelokupnu tjelesnu funkciju, potencijalno dovodeći do ozbiljnih zdravstvenih problema.