Što je srčana ekscitabilnost?

Srčana ekscitabilnost odnosi se na sposobnost srčanog mišića (miokarda) da generira i odgovori na električne impulse koji pokreću i koordiniraju kontrakciju i opuštanje srca. Evo ključnih karakteristika i čimbenika koji utječu na srčanu ekscitabilnost:

1. Potencijal membrane u mirovanju:

Srčane stanice, kao i druge ekscitabilne stanice, imaju membranski potencijal mirovanja (RMP). To je razlika u električnom potencijalu između unutarnje i vanjske strane ćelije kada ona miruje i ne stvara aktivno električni impuls. U srčanim miocitima, RMP je obično oko -85 do -95 milivolta (mV).

2. Akcijski potencijal:

Srčana ekscitabilnost uključuje stvaranje akcijskog potencijala, što je brza promjena u membranskom potencijalu srčane stanice. Kada podražaj dosegne određeni prag, uzrokuje brzu depolarizaciju membranskog potencijala (postane manje negativan) i dostigne vršni pozitivni potencijal (gore). Nakon toga slijedi faza repolarizacije, gdje se membranski potencijal vraća u stanje mirovanja (hod prema dolje).

3. Refraktorna razdoblja:

Nakon akcijskog potencijala, srčane stanice ulaze u različita refraktorna razdoblja:

- Apsolutno refraktorno razdoblje:tijekom ovog razdoblja nijedan podražaj, bez obzira koliko jak bio, ne može pokrenuti drugi akcijski potencijal.

- Relativno refraktorno razdoblje:Tijekom ovog razdoblja, podražaj jači od normalnog može izazvati akcijski potencijal, ali zahtijeva više energije.

4. Potencijalni prag:

Potencijal praga je minimalni membranski potencijal koji se mora doseći da bi se pokrenuo akcijski potencijal. U srčanim stanicama, prag potencijala je obično između -60 i -70 mV.

5. Trajanje potencijalnog djelovanja:

Trajanje akcijskog potencijala (APD) odnosi se na vrijeme potrebno od početka depolarizacije do kraja repolarizacije. Dugotrajni APD može dovesti do aritmija.

6. Ionski kanali:

Srčana ekscitabilnost je čvrsto regulirana aktivnošću različitih ionskih kanala unutar stanične membrane. Ti kanali, poput natrijevih, kalijevih i kalcijevih kanala, kontroliraju protok iona u stanicu i iz nje, utječući na valni oblik membranskog potencijala i akcijskog potencijala.

7. Autonomni živčani sustav:

Autonomni živčani sustav, osobito simpatički i parasimpatički odjel, može modulirati srčanu ekscitabilnost. Simpatička stimulacija povećava ekscitabilnost i broj otkucaja srca, dok parasimpatička stimulacija smanjuje ekscitabilnost i broj otkucaja srca.

8. Bolesti srca i lijekovi:

Na srčanu ekscitabilnost mogu utjecati različita srčana oboljenja i lijekovi. Na primjer, određene aritmije mogu nastati zbog abnormalne ekscitabilnosti, a neki lijekovi koji se koriste u terapiji srca ciljaju ionske kanale kako bi utjecali na ekscitabilnost.

Sve u svemu, srčana ekscitabilnost je ključni čimbenik u održavanju pravilnog ritma i koordinirane kontrakcije srca. Disregulacija ekscitabilnosti može dovesti do različitih srčanih aritmija i utjecati na cjelokupnu funkciju srca. Razumijevanje srčane ekscitabilnosti i njezine regulacije bitno je u proučavanju elektrofiziologije srca i razvoju tretmana za poremećaje srčanog ritma.