Zašto se poremećaji prehrane klasificiraju kao mentalni i emocionalni problemi, a ne samo fizički?

Poremećaji prehrane klasificiraju se kao mentalni i emocionalni problemi, a ne kao fizički jer su ukorijenjeni u psihološkim čimbenicima i dublje su povezani s temeljnim psihološkim problemima i problemima mentalnog zdravlja. Dok se poremećaji prehrane mogu manifestirati kao fizički simptomi, poput gubitka tjelesne težine, pothranjenosti ili drugih zdravstvenih problema, glavni uzroci leže u emocionalnim, psihološkim i obrascima ponašanja.

Ovi poremećaji uključuju poremećaje u ponašanju pri jedenju i preokupaciju hranom, težinom i slikom tijela. Često se javljaju zajedno s drugim problemima mentalnog zdravlja, kao što su anksioznost, depresija, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) i poremećaj tjelesne dismorfije.

Osobe s poremećajima prehrane mogu imati iskrivljenu percepciju tijela, gdje sebe vide kao pretile čak i ako imaju premalu težinu. Mogu se uključiti u restriktivnu ishranu, pretjeranu tjelovježbu ili ponašanje čišćenja kako bi kontrolirali svoju težinu i izgled. Ta ponašanja nisu samo stvar osobnog izbora ili nedostatka volje, već su prije simptomi temeljnog psihološkog poremećaja.

Liječenje poremećaja prehrane obično uključuje kombinaciju psihoterapije, medicinske skrbi i savjetovanja o prehrani. Fokus je na rješavanju psiholoških i emocionalnih problema koji pridonose poremećaju, kao i na upravljanju svim fizičkim zdravstvenim komplikacijama.

Razmatranje poremećaja prehrane kao mentalnih i emocionalnih problema omogućuje sveobuhvatan i individualiziran pristup liječenju, rješavanje temeljnih uzroka poremećaja i promicanje dugotrajnog oporavka i dobrobiti za pogođene.