Kako bi Freud gledao na poremećaje prehrane?
Psihoanalitička teorija
Prema psihoanalitičaru Sigmundu Freudu, poremećaji hranjenja rezultat su nesvjesnih sukoba koji potječu iz djetinjstva. Freud je vjerovao da su ljudi s poremećajima prehrane fiksirani u ranoj fazi psihoseksualnog razvoja, te da su njihovi simptomi način izražavanja nesvjesnih želja i sukoba.
Oralna faza
Freud je vjerovao da su ljudi s poremećajima prehrane fiksirani na oralnu fazu razvoja, što je prva faza života. Tijekom ove faze, dojenčad uživa u sisanju i jedenju. Ljudi koji su fiksirani u ovoj fazi mogu imati oralnu fiksaciju, što znači da nastavljaju tražiti zadovoljstvo u oralnim aktivnostima, kao što je jelo. To može dovesti do prejedanja ili prejedanja.
Analni stadij
Freud je također vjerovao da ljudi s poremećajima prehrane mogu biti fiksirani na analnu fazu razvoja. Tijekom ove faze djeca počinju učiti o kontroli i autonomiji. Ljudi koji su fiksirani u ovoj fazi mogu imati analnu fiksaciju, što znači da su zaokupljeni kontrolom i redom. To može dovesti do restriktivne prehrane ili anoreksije nervoze.
Falični stupanj
Konačno, Freud je vjerovao da ljudi s poremećajima prehrane mogu biti fiksirani na falusnom stupnju razvoja. Tijekom ove faze djeca počinju razvijati osjećaj svog rodnog identiteta i seksualnosti. Ljudi koji su fiksirani u ovoj fazi mogu imati faličnu fiksaciju, što znači da su zaokupljeni seksualnom moći i dominacijom. To može dovesti do bulimije nervoze, koju karakterizira prejedanje i čišćenje.
Liječenje
Psihoanalitičko liječenje poremećaja prehrane obično uključuje pomaganje pacijentima da postanu svjesni svojih nesvjesnih sukoba i da razviju zdravije načine suočavanja s tim sukobima. Liječenje također može uključivati rješavanje temeljnih problema, poput traume ili zlostavljanja iz djetinjstva, koji mogu pridonijeti poremećaju prehrane.
