Zašto osoba s niskom proizvodnjom želučane kiseline ima poteškoća s probavom proteina?

Probava proteina prvenstveno se odvija u želucu i tankom crijevu. Klorovodična kiselina (HCl) koju izlučuje želudac igra ključnu ulogu u probavi proteina stvaranjem kiselog okoliša potrebnog za aktivaciju pepsina, primarnog enzima odgovornog za razgradnju proteina u manje peptide.

Kada osoba ima nisku proizvodnju želučane kiseline (hipoklorhidrija ili aklorhidrija), pH vrijednost želuca postaje manje kisela, smanjujući aktivnost pepsina. Kao rezultat toga, proteini se ne razgrađuju na odgovarajući način u želucu, što dovodi do poteškoća u probavi proteina.

Evo kako niska želučana kiselina utječe na probavu proteina:

Oštećena aktivacija pepsina: Pepsin zahtijeva kiselu okolinu s optimalnim pH od oko 1,5-2,0 za svoje optimalno djelovanje. Niska proizvodnja želučane kiseline dovodi do višeg pH, inhibirajući sposobnost pepsina da razgrađuje proteine.

Smanjena denaturacija proteina: Kiselo okruženje u želucu također pomaže denaturirati proteine, razvijajući njihove složene strukture, čineći ih dostupnijima pepsinu i drugim probavnim enzimima. Niska kiselina u želucu otežava ovaj proces, čineći proteine ​​težim za probavu.

Poremećena apsorpcija: Neprobavljeni ili djelomično probavljeni proteini mogu dospjeti u tanko crijevo, gdje dolazi do daljnje razgradnje i apsorpcije. Međutim, prisutnost neprobavljenih proteina u tankom crijevu može ometati apsorpciju drugih hranjivih tvari, poput vitamina B12, željeza i kalcija, koji se obično apsorbiraju zajedno s aminokiselinama.

Stoga, niska proizvodnja želučane kiseline može dovesti do nepotpune probave proteina, što rezultira raznim probavnim problemima, uključujući lošu probavu proteina, malapsorpciju proteina i potencijalne prehrambene nedostatke.