Koja su aktivna ljekovita svojstva arnike?

Arnica montana , obično poznata kao arnika, planinska tratinčica ili vučja prokleta biljka je cvjetnica iz obitelji Asteraceae. Porijeklom je iz planinskih područja Europe i Sibira. Arnika se stoljećima koristi u tradicionalnoj medicini zbog svojih protuupalnih, analgetskih i zacjeljujućih svojstava. Aktivna ljekovita svojstva arnike prvenstveno se pripisuju prisutnosti različitih kemijskih spojeva, uključujući:

1. Seskviterpenski laktoni: Ovi spojevi odgovorni su za mnoge terapeutske učinke arnike. Imaju protuupalna, analgetska i antimikrobna svojstva. Glavni seskviterpenski laktoni u arnici uključuju helenalin, dihidrohelenalin i arnicin.

2. Flavonoidi: Ovi spojevi poznati su po svojim antioksidativnim i protuupalnim svojstvima. Pomažu u zaštiti stanica od oštećenja i smanjuju upalu. Primarni flavonoidi u arnici uključuju kvercetin, luteolin i kemferol.

3. Triterpeni: Ovi spojevi imaju protuupalna svojstva i svojstva zacjeljivanja rana. Pomažu u smanjenju oteklina i potiču obnovu tkiva. Primarni triterpeni u arnici uključuju arnidiol i faradiol.

4. Eterična ulja: Arnika sadrži nekoliko eteričnih ulja, kao što su timol, borneol i cineol. Ova ulja imaju antimikrobna, protuupalna i ublažavajuća svojstva.

5. Kumarini: Ovi spojevi poznati su po svojim antikoagulantnim i protuupalnim svojstvima. Pomažu poboljšati cirkulaciju krvi i smanjiti otekline. Primarni kumarini u arnici uključuju eskuletin i umbeliferon.

6. Karotenoidi: Ovi spojevi su prekursori vitamina A i imaju antioksidativna i protuupalna svojstva. Pomažu u zaštiti stanica od oštećenja i smanjuju upalu. Glavni karotenoidi u arnici su beta-karoten i lutein.

Arnika sadrži i druge spojeve, uključujući polisaharide, tanine i minerale. Ove tvari također mogu pridonijeti ljekovitim svojstvima biljke.

Važno je napomenuti da se arnika smije koristiti samo za vanjsku primjenu i ne smije se gutati. Unutarnja uporaba arnike može izazvati ozbiljne nuspojave, uključujući mučninu, povraćanje, proljev i napadaje.